ไทยสองพันเก้า .u....
***
สอง separea เพิ่มเติม, ช็อกโกแลตยังคง นั่ง กับแต่งตัววางรอบ ตูด. ที่มันได้มีสีชมพูกางเกง. ไม่ฉัน ยืน แช่แข็ง ดู. มากับพนักงานเสิร์ฟเครื่องดื่ม. ดื่ม พวกเขา. วิดีโอที่ฉันช็อคโกแลตสูงขึ้น.
sićićeš u sebe
u potrazi za nečim: snom,
mišlju, slikom, sećanjem.
baš kao da ulaziš u podzemni svet
BEOGRAD, PREKOOKEANSKI BROD
Ponovo dozivam prekookeanske brodove
tvojih grudi, grade za samospoznaju!
Nekada bio si meni daleka, nedosežna
žena,
Кол'ко Марко тежио на правду, /Тол'ко моли Јевросима мајка: /«Марко сине једини у мајке! /Не била ти моја рана клета, /Немој, сине, говорити криво /Ни по бабу ни по стричевима, /Већ по правди Бога истинога; /Немој, сине, изгубити душе; /Боље ти је изгубити главу, /Него своју огр'јешити душу». (Урош и Мрњавчевићи)
Kada su počeli da grade prijateljstvo i vezu koja će potrajati skoro pola veka, verujem da su i Žan Pol Sartr i Simon de Bovoar (za prijatelje i Le Castor) znali da grade nešto zaista posebno; Sartr joj je jednom napisao „ono što mi imamo, to je suštinska ljubav". Za mene, njih dvoje bili su nešto više od tek još jednog ljubavnog para, oni su bili
Siguran sam da je ogromna većina ovdašnjih blogera ‘skontala' da se ono Fjodor Mihalovič odnosi na Dostojevskog .., e ali zato iskreno sumnjam da to vrijedi i za ono drugo u naslovu navedeno ime i očestvo.
No prije nego što pojasnim o kome se radi dužan sam dati neku vrstu uvoda.
Када је далеке 1832. године Вук Караџић написао своје најпознатије писмо кнезу Mилошу, знаменити српски писац оног доба није могао знати да ће оно обележити не само историју његовог времена већ и многе године које су после њега уследиле. Склоњен у Земун, Вук је писмо стварао у трену када би, како каже, најрадије „бежао
Sve što je Japan bio - duguje samurajima. Oni su bili ne samo cvet nacije, negoistovremeno i njen koren. Svi dragoceni pokloni neba došli su preko njih. Iako su se oni držali dosta po strani od običnog sveta, oni su postavljali moralne standarde za taj svet i rukovodili ga svojim primerom. Japanski diplomata i pisac Inazo Nitobe
Mene poražava to što smrt kod Evropljana izaziva takav užas. Jedina njihova želja jeste - da žive. Oni se plaše ne samo da govore,