Ne podnosim osobe koje o sebi govore u trećem licu, treća lica, posrednike, predsednike, izgrednike, poslanike, ofrlje i krlje, Meblo fotelje, kada neko neprestano melje, kada neko neprestano melje bez obzira da li još neko govori, gore od gorih, proliv, povraćanje, proliv i povraćanje simultano, simulacije i stimulacije, izostanak erekcije i druge izostanke osim ako nije izostanak inspekcije i GO stranke, oni ako bi mogli na duže da izostanu ne bi bilo zgoreg
gošća autorka: Aleksandra Aksentijević
tekst preuzet sa portala bookvica
Često opisivane kao „autobiografske“, priče Lusije Berlin zaista jesu uzorno delo autofikcije, jer je nadgradnja pretpostavljenog autobiografskog predloška u toj meri uspela da čitaocu ili čitateljki zapitanost nad autentičnošću opisanih događaja brzo postaje najmanje zanimljiv sloj priče.
Комшије кажу да је наш крај некада био за пример. Марика-нени, кућепазитељка и једна од најстаријих станарки наше зграде, често са сетом у гласу говори о једном другачијем времену, без аутомобила, опушака и пластике. Када је љута, баци оштар поглед низ улицу и прекорно, више за себе, али ипак довољно гласно, каже како су нам,
S jedne strane prema Kafki gajim neku vrstu strahopoštovanja, što zbog njegovog zaista nemerljivog uticaja na savremenu književnost, što zbog uticaja koji su njegova dela izvršila na mene. Sa druge strane, čini mi se da bi moj život bio makar malo srećniji, da nikada nisam čitao njegove knjige.
Premda Kafku zamišljam kao nekog ko deluje čedno i potpuno aseksualno, to je daleko od istine. Kafka nije bio nikakav isposnik. Tokom studija u Pragu obilato je koristio usluge prostitutke, a bio je i čest gost raznih praških kupleraja, uglavnom onih gde su se žene manje kupale, a posteljina ređe menjala.
Džejn je na Brodveju imala malu prodajnu galeriju, a iznad nje mansardu u kome je živela sa sinom Majklom. Njen bivši muž slikar, napustio je i nju i njihovog tek rođenog sina. Porodica je gušila njegovu umetničku kreativnost. Između porodice i kreativnosti, izabrao je kreatvnost.Tako je slikar rekao Džejn, verujući da će ona razumeti visoke umetničke razloge njegovog odlaska.
gošća autorka: Aleksandra Aksentijević
tekst u celosti prenesen sa portala bookvica
Nameru Svetlane Slapšak da napiše roman o političkoj dimenziji ljubavi, naročito telesne ljubavi, možemo smatrati samo delimično uspešnom. Njena je priča uzbudljiva i privlačna, a detalji i putopisni opisi antičkih spomenika i grčkih pejzaža efektan su i uspeo vodič na književno putovanje. Ono što neizbežno razočarava jeste to što kao samosvesna, izgrađena i nesumnjivo feministička autorka, Svetlana Slapšak daje jedan u konačnici ipak stereotipan prikaz ljubavnog odnosa, koji se neizbežno završava heteronormativnim životom u dvoje, u egzilu, daleko od umirućih socijalizama i njihovih kasnijih posledica.
Svetlana Slapšak, Škola za delikatne ljubavnike (Laguna, 2018)
Tog jutra koje se uglavnom nije moglo razlikovati od prethodnog, ili nekog trećeg proizvoljno odabranog jutra druge polovine ovoga života, što kaplje iz mene kao iz pokvarene česme iznajmljenog stana, dva gospodina u zimskim kaputima su se pojavila na mojim vratima. Mogao sam između njih u radnoj sobi, osvetljenoj samo dnevnim svetlom prigušenim kišnim oblacima, da vidim Anu, koja je držala na poslužavniku moj doručak. Krupne suze slivale su se niz njene okruglaste obraze i padale u dekolte. Mali crni hrapavi krst sakrio se između njenih velikih belih mekanih grudi, orošenih suzama. Odmah sam znao šta je u pitanju; i pre nego što je jedan od njih hteo da izda nemo naređenje trzajem glave, uzeo sam najosnovnije stvari i krenuo sa njima.
- Mogu li da ponesem jednu knjigu? – pitao sam.
- Ti slobodno ponesi i kofer knjiga ako hoćeš, ali mi ćemo ti vezati ruke - učinilo mi se podrugljivo je odgovorio manji gospodin koji se upinjao da izgleda važnije od onog drugog.
- Moliću se za vas – procedila je tiho Ana, a ja sam joj prošao toliko blizu da sam mogao osetiti miris kuhinje u njenoj prirodno riđoj kosi i mogao sam u trenutku, da je vreme stalo, izbrojati sve pegice na njenom porcelanskom poprsju.
Dugujem objašnjenje:
Sad bi trebalo da sledi XI glava Vilinske sage koja se zove Umetnost ljubavi i bludi. Međutim, bojim se da je malo isuviše eksplicitna, te je, po cenu da me proglasite najvećom konzervom na blogu, neću okačiti. :P
Zarad kontinuiteta priče - pošto je Frija izobjašnjavala (u detalje) Un i Kjuu svoja prva ljubavna iskustva, i pošto su se posle zabavili večitim snom svih muškaraca, u troje, došao je red na Kjua da ispriča o svojoj prvoj ljubavi.
Sledi sledeća glava, t.j. Kjuova priča...
EDIT;
AA (Anonimni Autor) me je zamolio da vam prenesem da će, ako nekog interesuje XI glava, istu poslati mailom. Zarad daljih informacija, javite mu se na pp. :cvetic:
gost autor: drzurin otac
Neki siromašak danima sjedio skrštenih ruku razmišljajući kako da se ratosilja bijede i siromaštva i prehrani čeljad, ali nikako da nađe rješenje niti, pak, da ga ko upita: „Aman, bre, čovječe! Što tu danima sjediš – koji ti je đavo?“
Iako je sunce, iako je toplo
neki nose jakne
neki su za Ruse
neki su za buba-švabe jer živa bića ne treba da trpe
neki se jebu u dupe i to je sasvim u redu
nekima je Dejan Mijač pokvaren odvijač