gost autor: drzurin otac
Još uvijek pamtim jedno dugo, dugo putovanje vozom od Splita do Skopja u sada već davnoj 1963.godini, a neposredno nakon zemljotresa koji je početkom avgusta zadesio Skopje...
… sa ove razdaljine …
Probudio sam se kasno iako više nisam bio živ. Sa ove razdaljine, i kada sam bio, ne sećam se da sam ikada rano bio budan, pre nekako pod budnim nadzorom.
dan osmi
Spavala sam 5 sati. Spoljni svet je nastavio da postoji i bez mene. Više mi ništa nije nedostajalo. Za sve one konektovane ljude, jedna poruka: Svet se neće raspasti ako se vi ne pojavite u njemu. Takođe, ni vi nećete nestati ako se svet ne pojavi pred vama. Zaspala sam popodne, to mi se prvi put desilo. Nije da sam bila umorna, iscrpljena ili slično. Više sam to osetila kao potrebu i kao način da izađem iz sobe, a da ne prekršim pravilo koje sam sama postavila. Jedva da sam osećala bol u leđima. Izgleda da je reparacija nekada oštećenog tkiva pri kraju. Izgubila sam 0.4kg. Vode mi je ostalo.
Veliki je petak. Završio sam prvu smenu i pošto je vreme izuzetno kao put onog pijanca koji se automobilom zakucao u drugi automobil, legao sam u svoj, naš, ako ću pošteno, kaučuk, da čitam. Dakle, veliki je bedak već danima iako je proleće i zato sam, možda, uzeo da razmatram pad Avale, na koju se još nisam biciklovom ispentrao ove sezone - do sada barem devetnaest ispentravanja. Dosada, kažem.
tri pesme iz distokične zbirke
Sto bi rekli - trazili ste, gledajte - evo nastavka prethodne glave.
I slobodno nastavite da komunicirate sa nasim Autorom - jes' da je malo spor, al' naucice...;)
Urlik škrgutnu zubima, ali ništa ne reče. On jednostavno pređe preko masovnog odobravanja Hjortu, iskorači napred, podiže jednu zapaljenu granu iz vatre kao baklju, pa se obrati razbojničkom skupu:
- Mora da su se skembali negde u unutrašnjost kule. Pronačiću ih, makar morao da je prevrnem, kamen po kamen. Za mnom! -
Sve se kanim ovih dana da sednem i napišem nešto i sama, al' ko velim, glupo da prekidam ovu sagu u sred glave...
Stoga, evo nastavka.
Kao i uvek komentari, osvrti i sugestije dobrodošli.
I svi imate pozdrav od mog gosta koji polako počinje da vas upoznaje i prepoznaje.
Erd se izvukao iz lifta na trinaestom nivou, plašeći se zamke na vratima kada bude iz njega izlazio. Polako se došunjao do pokretnog stepeništa i, pošto je preskočio senzore, peške se spustio niz njih. Dospevši na niži nivo, on čučnu u zaklon i u uključi detektor. Nivo je bio prazan. Mežutim, Džil nije ništa rizikovao. Sačekao je još neko vreme, ne bi li se Asa neoprezno pomakla, ako je negde u zasedi, i tako otkrila svoj položaj. Kako se dugo ništa nije dogodilo, on shvati da se ponaša više kukavički nego li oprezno, pa se diže i uputi ka sredini hola. Tu, pravo naspram vrata lifta, bio je ulaz u Zabranjene prostorije broda. Nešto mu je govorilo kako ona nije mogla da ode nigde durgde. Ako je mislila da će se on zbog toga uplašiti i odustati, ljuto se varala. Šta god može da uradi kilavi Evelonac, dva puta bolje može snažni Džil. Pričvrstio je tragač kretanja na poseban ispust svoje višenamenske puške. Tako je lako mogao da okreće cev u pravcu nečega što se kreće a da to upošte ne mora ni da vidi.
Mesečev sistem u kome živim je melanholičan
zaradio sam srčanog crva sumnje
da sam dvoličan
po izbijanju na površinu
Sedi odličan!
rikverc u suštinu, potomci padaju
u zlatno središte Zemlje
jadničak je izgoreo na Suncu
tri lica, sedam naličja za finu uncu
gost autor: drzurin otac
U velikoj kamenoj kući izgrađenoj još za vrijeme Mletaka a na periferiji Tivta, žive baba-Kristina, snaha joj Senka sa sinom jedincem Ivanom, te Senkina majka baba-File ...
Ivanov stric a baba-Kristinin sin doktor Đuro zvani „Bluz“, upravo se parkira ispred kuće i najprije se čuje kako vozi u rikverc i kako udara u betonski pitar za cvijeće, a zatim ponovo naprijed,