Iako je jedva zakoračio u svoje tridesete, meksički glumac Gael Garsija Bernal potvrdio se kao jedan od najodvažnijih i najuspešnijih glumaca svoje generacije. Od dva uzastopna proboja sa filmovima "Pasji Život" [Amores Perros] iz 2000. i "I ja tebi kevu" [Y Tu Mamá También] iz 2001. godine, Bernal je od tada sarađivao sa svetskim filmskim gigantima u raznolikim projektima
None of the principle actors have arrived yet on the set, nor has the director - citing some unease about getting paid for half of it in 20 years - but the producers (Sheik Ali Xander & Associates) have so far put on a spectacle worthy of Metro Goldwyn Mayer.
AleXandar Lambros
Biba Struja (u okviru Dana domaćeg filma), dvorana DKC, subota 1.novembar 13h
Nakon promocija u Puli i Zagrebu, novu knjigu filmskih priča ’’Filmus’" ( Službeni glasnik,2015) uz ekskluzivnu jednodnevnu izložbu kolaža i polaroida iz ’’Filmusa’’, predstaviće u utorak, 22. decembra od 19 h u UK Parobrod, Slobodan Šijan. Osim autora antologijskih filmova ’’Ko to tamo peva’’ i ’’Maratonci trče počasni krug’’ koji su formirali čitave generacije u regionu, o ovoj već nagrađenoj knjizi za dizajn ( priznanje ’’Bogdan Kršić’’) govoriće Milan Vlajčić, filmski kritičar i esejista, Gojko Tešić, urednik izdanja i Nebojša Milenković, istoričar umetnosti, uz moderiranje Katarine Lazić urednice u Parobrodu.
Нешто нисам добре воље вечерас.
Знаш, има она ствар због које Илија Чворорвић полуди ... Тако се некако осећам.
Некако, као да ме је време прегазило. Знаш,
U Srbiji, kao i na ostalim ex-YU prostorima, skoro da nema coveka u svojim kasnim dvadesetim, tridesetim ili ranim cetrdesetim koji nije cuo za Dilana Doga, istrazivaca natprirodnih pojava, junaka jednog od najboljih stripova koji se pojavio na nasim kioscima kasnih osamdesetih - Dylan Dog.
Posle raznoraznih prilicno klinackih stripova u kojima su se pretezno pojavljivali kaubojci i indijanci i u kojima su radnje bile prilicno jednostavne a samim tim predvidljive i dosadne, pojavio se strip koji je uz Martija Misteriju i pre njega Mister Noa konacno uneo toliko potreban kvaliet i intrigantnost zbog kojih je imalo smisla ako ne postati kolekcionar ono bar pratiti i skupljati stripove. Jer kod nas su pre toga stripovi ipak bili samo jeftina zabava do koje se dolazilo po kisocima. Dok su sa druge strane na tzv. Zapadu stripovi i graficke novele mnogo ozbiljniji hobi - pravo kolekcionarstvo.
Poslednja scena, odjavna špica i aplauz ... koji traje ... i traje ... i traje ...
Foto: Nemanja Djordjević
Nije puno pomogao ni izlazak skoro kompletne (i prilično povelike) ekipe filma na binu, niti početak njihovog predstavljanja, pa ni "Momčilov skok" ... publika nije prestajala ... samo je na trenutke aplauz slabio kako bi se konferansijeu dala prilika da pročita ime sledećeg člana ... i nastavljao ... i pojačavao se do nivoa grmljavine kada su pojedini učesnici bili predstavljani ... Publika je film o Vladi Divljanu pozdravila iz srca ne žaleći ni dlanove ni suze ... a suza je u mraku velike dvorane Sava Centra bilo i te kako.
Uz napet, zamršeni triler „Koža u kojoj živim" [La piel que habito, 2011.], reditelj Pedro Almodovar pravi sintezu rezultata decenijskih vrijednosti filmskog eksperimentisanja, za razliku od ludog naučnika u središtu fokusa filma. Legard [Antonio Banderas, ujedinivši se ponovo sa Almodovarom po prvi put u skoro 20 godina] je estetski hirurg koji postaje opsjednut razvijanjem zamjene za ljudsku kožu koja je bolja i izdržljivija nego prava. U početku korijen njegove opsesije nije jasan, kao i koji je njegov razlog za držanje mlade žene [Elena Anaya] zaključane u jednoj od spavaćih soba u prostranom dvorcu, zatvorenice prekrivene šivenim bodijem i maskom od lateksa koja pokriva sve osim nekoliko kvadratnih inča epidermisa. Da li je to njegova supruga, njegova ćerka ili neko drugi zarobljen protiv svoje volje kao zamorac za njegove eksperimente? Kretajući se unazad i unaprijed u vremenu, u dvostrukom okviru čiji pravi smisao postaje jasan tek kasnije u filmu, Almodovar napada poznate teme kulturne represije i seksualne fluidnosti iz neobično uznemirujuće perspektive. Zanoseći se između engleskog i španskog jezika [potonji preusmjeren putem prevodioca], Almodovar je razgovarao za A.V. Klub o prelasku iz naučne fantastike u naučnu stvarnost, o tome zašto se vojnici vole oblačiti kao žene i o zaprepašćujućem konačnom obratu filma „Koža u kojoj živim".
Napomena: Almodovar otvoreno raspravlja o svemu što se tiče filma „Koža u kojoj živim", uključujući i njegov kraj, tako da ukoliko želite da sačuvate iznenađenja koja film nudi preskočite označene odlomke intervjua.
iliti rano si se radovao.
Sasvim slučajno pogledao sam prvu epizodu serije "Rođak sa sela". Jednostavno sam se nalazio u takvom društvu da je gledanje domaće serije to veče bilo obavezno. Pomislio sam da ću nekako izdržati novu budalaštinu Siniše Pavića, večitog scenariste RTS-a. Sve se menja, samo je S. Pavić večan.
Međutim, ubrzo sam shvatio da ovo nije rađeno po njegovom scenariju, što je za mene bilo prvo iznenađenje.
Završi se prva epizoda, ja oduševljen. Serija po mom ukusu, bez politike, sa sjajnim Draganom Jovanovićem, opušteno, ma sve super.