AleXandar Lambros
Stajem ispred bine, ljudi dotrčavaju. Nekoliko trenutaka neverice i zurenja. A onda cika i vriska, deremo se ko magarci. Što jače drekneš to veće šanse da će da skrene pogled u tvom pravcu. A eye contact s njom je neprocenjiv. Za sve ostalo tu je master card.
Deluje stidljivo. Ne zezam se.
U trenerci je i kačketu i bez trunke šminke. Atmosfera je intimna. Kao da nas je pozvala na privatnu žurku i rekla - "ej, ajd da vidite šta sam spremila za turneju, pa mi recite kako vam se sviđa".
Kako nam se sviđa?! Ma je l' nas to zajebavaš?! Što se nas tiče možeš i da prdiš na sceni, siguran sam da bi provalili značenje i da bih posle i blog o tome napisao.
Šta ti je harizma.
Tek da naše nacionalne televizije vide kako se pravi vrhunski program.
Znate Šeron Robinson?
Znate je, alright! Već dvadesetak godina sigurno...
Zašto li ga Rusi zovu sunčani Krim? pitao se mladi Eduardo, gledajući kroz prozor svoje hotelske sobe. Zima u Odesi te 1898.godine nije se razlikovla od prethodnih. More, luka i gradski krovovi već danima se uvijaju pod teretom guste magle. Kada se magla podigne otkriva još sivlje oblake i žućkastu kuglu koju ni jedan Napolitanac ne bi nazvao suncem. Nostalgija za rodnim Napuljem, za plavim morem, još plavljim nebom i sjajnim suncem pritiskivali su Eduarda više nego gusta magla Odesu. Dok je pisao suze su mu tekle iz očiju, a note iz srca.
Ona je prekrasna.
Zove se Helen Folasade Adu.
Njeno ime (Folasade) znači: okrunjena ljubavlju.
Čita se Sar - day. To ono skraćeno.
Pojavila se na muzičkoj sceni u vreme
kada je još nekoliko grupa
i pojedinaca pokušalo da prodje sa
nekim soft jazz popom...
Bilo ih je i dobrih...
Alli:
ona je imala nešto.
Directed by: Heath Ledger
Volim Džarmušove filmove, izmedju ostalog, zbog toga
što je muzika za njega jedan od najvažnijih sastojaka.
Uvek funkcionalna, savršeno uklopljena u atmosferu
a kvalitetna i raznovrsna.
Tako sam prvi put čula za čoveka po imenu
Mulatu Astatke. Radio je muziku za Džarmušov film
Snažan, emotivan fusion mix etiopske tradicionalne
muzike sa latino
Portugalac je božanstveno svirao solo na saksu, gitarista je zažmirio i otisnuo se daleko, fokusiran na svoje harmonije... U jednom momentu, visok i namrgođen tip popeo se na scenu, prošao je pokraj njega, čučnuo pored bubnjara i bratski ga zagrlio.
- Brate, prije sledeće stvari ima da pozdraviš sve prisutne članove našeg moto kluba i zamoliš ove ovdje ljude za minut ćutnje, red je da odamo počast svim nastradalim bajkerima.
- Hej, šefe, stvarno nije momenat, vjeruj mi, pola ljudi dole u publici je pijano; galamiće, zviždaće, uostalom to su uglavnom stranci, ne razumiju srpski uopšte, ti znaš da bih te ja ispoštovao u drugoj situaciji, da ste kojim slučajem vi organizatori, vjeruj mi, nije trenutak za...- pravdao se bubnjar.
Kako zemlju sacuvati da ne dozivi sudbinu Irana?