Raskrsnica. Verovatno je oko 35 stepeni Celzijusa. U hladu. A ovde na trotoaru već..! Koračam planirajući svaki korak. Omamljuju vrućina, izduvni gasovi saobraćajnog Perpetuum-mobille-a, asfalt naparfemisan raskuvanom smolom, pa i diskretan udar znoja koji dotiče ispod pazuha nekih prolaznika u sintetičkim košuljama... Gledam da se s nekim ne sudarim, jer svi žure instinktivno bežeći od vreline. Automobili odasvud pritiču, koče, bučno dodaju gas...
Sve kao
„ИДЕ ШПОРЕТ, ВУЧЕ ШИФОЊЕРИ...“
Полазак првог воза, димљивог и бучног, био је велики догађај за Београд. Тог 23. августа 1884. године организован је свечани испраћај са иностраним гостима и путницима, цвећем, певањем и пуцањем из топова.
Пре тога, пруга Београд – Ниш била је проверена у појединим деловима
Juče smo izašli na stopetogodišnjicu FK Vojvodine, malo pankerica zvuka, zvuk koji definiše urbani NS. Fino se proveli, svirali gradski ska pank bendovi, pivo bilo po simboličnim cenama, a sav prihod od pića uplaćen je u humanitarne svrhe. Navijači FK Vojvodine su jedini u zemlji koji su uspeli da očiste tribinu od neonacizma, i jedini su čiju idejnu platformu ne čine neonacizam, neofašizam, neočetništvo; već više neka slobodna interpretacija anarhosocijalističkih ideja. Identifikuju se sa idealima globalne Antife. FK Vojvodina, kao i mnoge druge institucije u zemlji (da počnem od Jevrejske opštine Beograd a završim u foajeima Vlade - nedavna nasilna preprodaja hotela "Šumadija", momci u fantomkama koji uteruju prodaju, a glavni kupac, prema BIRN-u ni manje ni više nego penzionisani kadar SDB-a i otac ministra Stefanovića), pati od institucionalnog vučićitisa, iako većinu članstva kluba čine korektni ljudi.
Павле Цвејић, најмлађи политички затвореник у Србији
Ako bi se prvi dan leta i Svetski dan muzike spajali u jedno, onda ne vidim podesniju, lepšu formu od „Summertime“, u izvođenju ovo dvoje neponovljivih velikana.
Magija ...
Milanska Skala ispunjena do poslednjeg mesta… jun 2019. godine… orkestar na pozornici… instrumenti naštimovani… publika u iščekivanju… na pozornicu izlazi pevač sa gitarom… obraća se publici... izvinjava orkestru… skida leptir mašnu i oslobađa grlo… par akorda na gitari… a zatim anđeoski glas… malo je reći anđeoski, božanski… iz zapozorja gleda ga, ne bez sete, jedan od tri najveća tenora našeg vremena.
Sreca je veca samo kad se podeli sa drugima!
Oh, the band marched on in formation, the brass was phasing tunes I couldn't place. Windows open and raining in Maroon, yellow, blue, gold and gray.
The drunks were ricocheting,the old buildings downtown, empty so, long ago, windows broken and dreaming, so happy to leave what was my home
With a sky blue sky, This rotten time. Wouldn't seem so bad to me now.
Oh, I didn't die, I should be satisfied
I survived, That's good enough for now