Bivša supruga gradonačelnika Beograda u intervjuu za "KRIK" (Mreža za istraživanje kriminala i korupcije - https://www.krik.rs) otkriva da joj je Siniša Mali ispričao da je organizovao rušenje „nekih kolibica" u Hercegovačkoj ulici u Savamali.
Dan nakon bespravnog rušenja objekata u Hercegovačkoj ulici,
Ovaj blog je uprošćena verzija jednog predavanja koje sam pre oko mesec i po dana održao na Matematičkom Institutu SANU, a par nedelja kasnije u jednom privatnom klubu. Ovih dana sam hteo da ga arhiviram, pa sam pomislio da bi možda bilo zgodno da ga prigodno doradim i objavim ovde, hoping against hope da je na Blogu još uvek preteklo nešto čitalaca koje bi ove teme mogle da zanimaju.
dodeljena
izvršena je potpuna deblokada Lenjingrada.
"U jednom iz dječjih domova Kjubiševskog rejona desio se sljedeći slučaj.
Dvanaestog marta osoblje doma skupilo se u sobi za dječake da posmatra tuču dva štićenika.
Do tuče je trebalo doći zbog "principjelnih", dječačkih razloga.
Sukoba je istina bilo i do tada .., uglavnom zbog hljeba.
Drugarica Vasiljeva, upravnica doma, rekla je da je to najradosniji događaj u posljednjih šest mjeseci.
U početku su djeca ležala i u tom položaju počela su se i prepirati, a zatim su ustali i onda se desilo nešto do tada neviđeno - krenula je tuča.
Ranije bi zbog ovakvog nečega svi mi izgubili posao, a danas, ne da samo tuču mirno gledamo, nego smo zbog nje još i sretni.
Oživio je, dakle i taj najmlađi dio našeg naroda."
Anatolij Petrovič Griškijevič, vaspitač
jedan iz studentske arhive ... minijature (par x par centimetara) nastale u desetak sekundi polusvesnog igranja olovkom
ovdje je u punoj veličini, ako nekog kojim slučajem zaintersuju detalji - LINK
Znala sam da se Engels rodio bogat a da je Marks bio siromašan, ali nisam znala razmere te bede dok nisam pročitala knjigu Fransisa Vina «Marksov Das Kapital».
Od sedmoro Marksove dece, detinjstvo je preživelo troje. Žena mu je stalno bila trudna ili bolesna. Život mu je bio neuredan, noću je radio, danju spavao, u istoj onoj kuhinji u kojoj se kuvao ručak i radio domaći. Spavali su na smenu a prežiljvavali uglavnom od prijateljskog dobročinstva Fridriha
Već duže vreme se spremam da korenito promenim svoj pravac, smer i ugao gledanja na život u odsudnom pokušaju da postanem intelektualac, možda i neshvaćen ali svakako ponosan, svestan vremena koje neumitno curi kao iz pokvarene pipe dok oluje šibaju sumnjom izmučeni duh, kolebljiv pa što ne reći i zastrašen pred sudbonosnom odlukom.
Sada je vreme i ovo je mesto:
Proza je, dakle, passe. Živela poezija.