...
E, stvari stoje ovako - još daleke 2012. godine nagovorila sam mog R.-a da se registruje na Blog, sve u nadi da će pre ili kasnije rešiti da piše o svojim iskustvima sa planinarenja po Albaniji. Očigledno, to se nikada nije dogosilo, a izgovori su bili razni. No, u svojoj nameri nisam odustajala, tako da sam sinoć, kao uzgred, rekla da bih rado njegov status na Fejsbuku sa poslednjeg pohoda objavila kao blog. Na moje nemalo zaprepašćenje odmah je pristao. Dakle, negde ipak postoji i neka srećna zvezda ili , drugim rečima - čekanje se ( ponekad ) ipak isplati.
staje kisa u beogradu i dok mi se pricinjava da svetlost trci izmedju ulicnih svetiljki, opticka varka, cujem kako odzvanja jos poneka zaostala kap. sutrasnji dan je ponovna borba za dostojanstvo, za profesiju, za delic srece koju nam donese uspeh i nagrada sa kojom onda obradujes sebe i bliznje.
u medjuvremenu u zivahnom i nadasve vise postojecem neko nepostojecem svetu koji nazivaju virtuelnim rodila se nova vrsta pismenosti, upotreba crteza koji izrazavaju nase raspolozenje. koliko puta vam se desilo, priznajte, da se nervirate jer u brzini ne mozete da nadjete
Da ne zakrčim Zilin blog o kučićima sa komentarom na temu Kako sam se za ženom uspešno popeo na Bear Peak, 2578m, prvi put posle ~8 godina, i šta nam se sve tamo desilo, evo blog o tome. A i da imate gde da nastavite sa kenjanjem na temu Č vs P, W vs E, ustvari na bilo koju temu koju nađete za shodnu, uključujući i ovu o kojoj je blog, ako nemate pametnija posla. Da kažem da sam Bobića odma banovao, u smislu retorzije. Dobro, nisam, naravno. ;)
Nasuprot tom nastranom tumačenju poretka stvari buja svakodnevni život, prepliću se kao u DNK lancu radost i tuga, lude iznenadnosti i stečene navike, ljubav i strast, susreti i rastanci... Ili kako je to Boris Pasternak zavetovao u svevremenom stihu: "...Voleti, živeti, misliti, i ići