Kao
Nemam tačne podatke.
Zapisujem: kao kada sedneš da odmoriš. Sve je dobro.
Samo zapisujem.
Jutarnji susret na kapiji:
Buđenje i pokušaji sećanja. I počinjanja. Svakoga jutra treba se setiti šta je kafa, a šta med. Kako primiti mlaz vode u šake i prebaciti je na lice. Koja boja ide uz koju notu dana: koji se otvara. Kako osloviti vozača koji te ne propušta na semaforu ili pešaka koji je izleteo
Nasuprot tom nastranom tumačenju poretka stvari buja svakodnevni život, prepliću se kao u DNK lancu radost i tuga, lude iznenadnosti i stečene navike, ljubav i strast, susreti i rastanci... Ili kako je to Boris Pasternak zavetovao u svevremenom stihu: "...Voleti, živeti, misliti, i ići
-Šta misliš, hoće li neko doći?
-Neće. Mislim da ne čeka. Mislim da se odmara. Možda i od čekanja.
-Šta li to zapisuje?
-Račun? Šta joj je potrebno sa-pijace. I sa pritoka.
-MainStream?
-Tako nekako.
Nemam zapis o slobodi. Mislite da kasnim?......
Kupila sam ogrev i dala da ga iseku i naslažu. Pristiže mi IV rata za ovo od čega živim. A imam i neke rokove koji će prepoloviti sate. Kupila sam rukavice: plavobraon: nijanse obale: uz šal sa printom ČAMCI. Greju me pokreti kojima pišem. Ovi su samo za ukras. I uspomenu na hladno.
part I...
Sa dozvolom autorke, Caroline Aksoy, prenosim njene crteže sa bloga Caroline's Crayons
http://carolinescrayons.blogspot.com/
1
2