Procitah danas vest da su se sreli i lepo ispricali Dodik i Ceda Jovanovic.
Ma koliko bio kritičan prema jednom političaru poput Zorana Milanovića, koji me je više puta razočarao svojim politikantskim i kontradiktornim potezima i izjavama, moram priznati da je nakon njegovog izbora za predsednika Hrvatske nešto krenulo na bolje, barem kada su u pitanju srpsko-hrvatski odnosi.
Njegovo jučerašnje obraćanje u ličkom selu Grubori, gde su ratni zločinci iz redova specijalne hrvatske policije pobili 6 starih osoba 1995. godine, i to 3 sedmice
Taman bila krenula zanimljiva i korisna priča na onom CIA blogu o pečenju rakije kad - isteče blogu rok, pa ćemo morati to ovde da nastavimo.
I tako rakiju po rakiju, setim se da gde rakija - tu i Toma. A ko je nama Toma? Bogme glava od države, precednik. E, ali nije ni Tomina doveka - uskoro treba da biramo novog Tomu. Novog jerbo stari neće moći. Mogo bi on al ne može. Ma neka, dosta je siroma peko rakiju u odelu i kravati, nek peče opet
Srbija nadvladala aktuelne šampione sveta u košarci, Špance.
Ova utakmica je više od pobede u četvrtfinalu. To je pobeda jedne mlade generacije košarkaša nad sopstvenim neiskustvom. Španci su svojom neviđenom upornošću samo ulepšali taj čin.
Trojka Teodosića sa skoro 10 metara, tri sekunde pre kraja, valjda je bio najlepši način da se uzbuđenje dovede do košarkaškog vrhunca.
Onomad je obeležen Svetski dan zaštite životne sredine, akcijom čišćenja. Ubeđen sam da bi svrsishodnija akcija bila pod nazivom: „Ne bacajmo smeće po Srbiji". Akcija čišćenja jeste neophodna i tu zbora nema. Ipak, suština je u nebacanju zagađevina. Jer, ni vojska od više hiljada komunalaca, koja bi svakoga dana 24 sata plevila travnjake i potoke - ne bi mogla da sakupi ono što svakodnevno bacaju milioni nes(a)vesnih pojedinaca.
Najpre - evo snimka koji sam napravio u nedelju, hodajući po polupustari. Taj snimak je bio „okidač" da napišem ovaj post.