( белешком кафанског доколичења)
зашто се небисмо шалили (г. Ф.Бегбеде)
у дане кад теренски одмарам уби ме братее седентарни начин живота за рачунаром (што посао ,што списатељска зависност) , а што је још шокантније, јавља ми се дефицит у способности разумевања оваквог начина живљења који ми је (по свему судећи) одређен наметнутом вољом корона створитеља,
13. januar
Sećate se Giacomo Venturelli i Violet Biru - Italijana i Malajke na putu oko sveta biciklima? Upoznali smo se pre oko godinu dana, negde u čileanskoj Terra del Fuego, nakon celodnevnog pedalanja kroz pampas sa jakim čeonim vetrom. Ja sam našla smeštaj u jednoj od radničkih prikolica, sa zajedničkim kupatilom i velikom kuhinjom, koje su se izdavale po prihvatljivoj ceni od oko šest evra.
Već sam se bila smestila i krenula sam pod tuš, kada sam ih videla na parkingu: Đakomo na ležećem biciklu, Violeta na klasičnom. Nisu želeli da plaćaju smeštaj, već
Drugaricu Danu sretnem najčešće u gradskom busu. Ja obično idem samo do pijace a ona žuri na posao, pa onaj dogovor "kad ćemo da se ispričamo i vidimo" obično završi samo na "čvrstom" obećanju. A draga mi je. Lepa, zaokružena, nasmejana, niko ne bi rekao da je neke muke more, kako bi po njenom blistavom osmehu zaključiili ljudi koji je ne poznaju.
Srele smo se tako i pre oko dva meseca. Iz autobusa mi je pokazala zgradu u kojoj joj živi mlađi sin Vlada sa devojkom. Ne iznajmljuju stan, devojka je to nasledla od nekog a ona im sada nosi ručak, armu što je skuvala,
25. decembar
Kod naplatne rampe na ulazu u Pichidangui zaustavlja me sanitarna kontrola. Mladi specijalac obraća mi se na engleskom. Pita me odakle sam i kad čuje Srbija, kaže kako voli moju zemlju. Bio je u Bosni, u Banja Luci, osam meseci prošle godine, na službi.
"Super, ali što me zaustavljate?", pitam pomalo neljubazno. Ceo dan borim se sa jakim čeonim vetrom i uzbrdicama. Ovako nije duvalo od Patagonije. I nije mi baš do ćaskanja.
Utom prilazi žena specijalka. Objašnjava mi da je grad u drugoj fazi i otud sanitarni koridor. Nisam to znala - poslednjih
(дневничка белешка)
моје памћење тежи заборављању (г. И.Мандић)
дани овог јануара, на моменте михољски, што је посве довољно да се ја ,радозналац и неуморни путник у сталној потрази за оним што је лепо, јер то се памти , докон ,из нашег Села упутим пешака у заталасану Фрушку Гору ту на дохвату, те усмерим знаном ми пејзажу искомпонованом од најразличитије јесење флоре те зачињеном са језерцетом.....укратко,према одмаралишту не поетичног назива....Тестера,
11. decembar
Casa del Ciclista - kuća biciklista je projekat u nekoliko latinoameričkih zemalja: Argentini, Čileu, Kolumbiji, a postoji i u Meksiku. Ideja je da se cikloputnicima ponudi siguran i besplatni smeštaj. Obično je reč o prostoru u koji se ubaci nekoliko kreveta, a omogućeno je i korišćenje toaleta, tuša i kuhinje. U januaru sam odsela u jednoj takvoj kući u argentinskoj Patagoniji - teretani koja je preuređena u sobu.
U San Antoniju, na pacifičkoj obali, nalazi se jedina čileanska Casa del ciclista - Ciclo Vía Para San Antonio - Casa de Acogida para