Izgleda da opet patim od akutnog nemanja inspiracije za pisanje, a da ne bih pisala deseti post na iste, ili slične teme, koje se mogu naći ovde na blogu, ćaskaću malo s vama.
Ne pas se pencher au dehors! Nicht hinauslehnen! Sećate li se ovog upozorenja u vozovima Jugoslovenske državne železnice u prošlim vremenima, bivše drzave? Ili, - u slučaju nezgode povuci ovu kočnicu! Ili, ne upotrebljavaj
- E, sredio sam si dejt – slavodobitno ce Emir.
- Klap, klap, klap…Good 4 You…tko je zrtva?
- Zenska iz galerije
- Wow, nisam skuzila da se nesto “dogadja”
- Pa ne dogadja se…pozvao sam je van…
Kao netko tko je rano otisao od staraca, pobornik sam teorije da najbolji izlasci nisu nuzno vikendom. Petak cesto ispadne loshe – svi su umorni i histericni, a subotom se bas “mora” ici van…inace “planeta staje”…tako da si vani po navici, a ne nuzno jer ti se ide. Ovdje su se najludje stvari redovito desavale cetvrtkom.
Sjedili
Sećam se našeg prvog crvenog gramofona. I sećam se nekih prvih ploča i njihovih omota. San Remo, Arsen Dedić. Leo Martin... I naravno, prvih dečijih vinila. Mama nam je kupila Priče za decu na koje smo mi manje više ostali ravnodušni, jer je brat već jurio T Rexe i Čildren of d revolušn, a meni je bila zanimljivija Tereza Kesovija i 'Nono, dobri moj nonooo' jer sam mogla da ispoljavam sve svoje glasovne mogućnosti, verovatno nervirajući
NNN in association with Biljana FN proudly presents Teodora as teodorakaze (herself) in Jezik, pusenje & equality of sexes.
Već neko vreme imam idejicu da postavim temu u vidu "blanko teksta" gde bi blogeri koji su u potpalublju, a imaju želju da budu vidljiviji mogli da postave link na svoj tekst (bez blama!), nešto slično kao što je već par puta bilo (poslednji put Unf, nešto pred Novu godinu), s tom razlikom da domaćin bloga (u ovoj slučaju ja) ne kopa sam, ili da
U vreme mejlova i sms-ova, lake i brze distribucije raznih 'kružećih poruka' koje treba proslediti dalje - ili će se desiti (ili neće) to i to. takve poruke su postale više izvor nerviranja i zavitlavanja, nego radosti ili zabave.
Radoznalost me uvek natera da ih pažljivo pročitam, i često se iznenadim... mnoge me dotaknu. Da li je u pitanju određeni trenutak, raspoloženje ili stvarna vrednost - ne trudim se da shvatim.
Ovaj put želim da jednu takvu poruku podelim s vama.
Pre nekoliko meseci, stari
Kao po pravilu, Vishnja me je opet inspirisala na pisanje. Hvala Ti.
Dobro, dobro, nemoj odmah da se uobraziš.
Nisi samo Ti - i mnogi drugi - prijatelji i oni koji to baš nisu.
Ne znam kad i kako je ovaj tekst došao do mene pre par godina, ali ga volim i često poklanjam.
Sad ga poklanjam Vama, umesto čestitke.
VAŠA LIČNA POVELJA O PRAVIMA
1.