Film "Djeca Kozare" je dva puta ODBIJEN U Filmskom centru Srbije
Kako prenose agencije, veliki reditelj je o temi kojom se dugo bavi, logoru Jasenovac te novom filmu "Djeca Kozare" kome je izostala podrška, između ostalog, rekao:
"Dok neko ne klekne u Jasenovcu i ne zatraži oprost za zločine kao što je to učinio Vili Brant u Aušvicu, vjerujem da će ostati prostor za nove mržnje i ratove u regionu. (…) Do sada smo dva puta aplicirali na konkurs Filmskog centra Srbije i oba puta je naš film odbijen. Verujem da će Srbija naći načina da nam pomogne jer je riječ o zločinima nad srpskom decom. Taj film nam je potreban danas. Migracije ljudi u celom svijetu izazvane su užasnim ratovima, a stradanje dece Kozare u ustaškoj NDH je jedan od najmračnijih zločina u istoriji Evrope u kojoj danas živimo".
ne pamtim da je neko ovoliko moćno opleo po razbojnicima...
Bivša supruga Danila Kiša zabranila vlastima da zloupotrebe njegovo ime
Teatrolog Mirjana Miočinović, bivša supruga Danila Kiša, uputila je zahtev vlastima Subotice da se „bespogovorno povuče odluka“ kojom se piscu posthumno dodeljuje zvanje počasnog građanina tog grada.
"Ne, uopšte ne mrzim političare, političari me ne interesuju. Taj tip uma - potpuno ekstrovertno, na imidž i na moć usmereno razmišljanje - nalazim to dosadnim. Drugim rečima, političari me gnjave. To prosto nije vrsta ličnosti koja me zanima.
Politički konflikti su samo površinske manifestacije. Ako se konflikt javi možete biti sigurni da izvesni centri moći nameravaju da produže taj konflikt, jer se nadaju da će profitirati od te situacije.
.
Не бих да превазилазим непријатну тишину на Блогу Б92 цитирањем некаквог високоумија или бављењем гледања у пасуљ, плећку, кристалну куглу или звезде тумачећи српску кафанско-политикантску сцену јербо ће тек то дотући до краја ово место на којем се окупљамо.
Друге бих цитате овде користио... Све их знам и сви су ми драги. Већину њих сам и сам изговарао у различитим ситуацијама у животу. Користим их стално убеђен да они много боље говоре у моје име шта осећам, о чему размишљам.
Можда сам у праву, можда и не. Али они су свакако ту, у мени, и постали су самим тим део мене и на тај начин дају и некакву слику о мени другим људима.
E, pa ja sam žena fusnota.
Sve će na kraju biti u redu a ako ne bude u redu, onda nije kraj.*
Ništa nije u redu! Ako kraj nije na vidiku, onaj dramatičan, revolucionarni, krvav, ima ipak svakodnevno krajeva koji nisu ništa manje dramatični za svakog građanina ponaosob. Možda će na kraju sve biti u redu ali on to neće doživeti!
And now something completely different! Na prvoj godini Pravnog fakulteta upoznao je dvojicu Avganistanaca iz kraljevske porodice. Čak se seća imena jednog od njih. Bili su sasvim normalni i pristojni mladići, ni po čemu se nisu izdvajali
ARHIPELAG je objavio knjigu Đorđa Bobiča ARHITEKTURA U IZNUDI ...
O knjizi piše urednik edicije Gojko Božović ...
Druge umetnosti javnost može da u većoj ili manjoj meri ignoriše, ili pak da predano živi sa njima. Javnost, međutim, ne može da previdi arhitekturu. U tome je i njen značaj i njena kob, kako u kojoj prilici, kako u kojim vremenima. Od te pretpostavke