(Odlomak)
Pitam je za ime.
„Happy Charlie“, odgovori, a ja je pogledam u neverici. „Stvarno se tako zovem. Moji roditelji hteli su da imam sreće u životu i da naučim engleski, pa su mi dali to ime“, objasni devojka.
Studira engleski u Medanu, ali pošto je siromašna, mora i da radi. U indonežanskom školskom sistemu student ima pravo na odmor nakon svakog položenog ispita. Srećna Čarli tada nastoji da zaradi neki rupi.
Retko ima priliku da vežba jezik, žali mi se. A morala
Kada su mu roditelji saopštili kako više nisu u mogućnosti da ga izdržavaju, Danil Ivanovič odlučio je da se zaposli. S obzirom da je voleo umetnost, pomislio je da bi bilo najbolje da postane kustos u Muzeju.
Pošto mu je bilo usput, svratio je kod direktora Ermitaža, inače porodičnog prijatelja, i detaljno mu izložio svoju nameru. Direktor Muzeja pažljivo je saslušao Danila Ivanoviča,
sve objasnjeno gde zivimo i koje su vrednosti na ceni.
U serijalu "Kritika na delu" govorim o upravo završenom 56. Oktobarskom salonu u Beogradu, izložbi "Ljubavni zanos" kustosa Dejvida Eliota
„И зрака и мрака препуне су ми зене.“
Књига Песник окованих визија, издавачке куће Алтера букс, ауторке Биљане Мичић, представља прву монографију и озбиљну научну студију која се свеобухватно бави животом и стваралаштвом Милана Дединца, апстрактног, интелектуалног и космичког лиричара, једног од најзначајнијих представника српске авангардне књижевности.
Nema sumnje da Gašpar Noe voli da iritira ljude. Njegova tri ostvarenja, „Stojim sam" (I Stand Alone), „Nepovratno" (Irréversible) i novo „Uđi u prazninu" (Enter The Void), su testovi izdržljivosti koliko i djela umjetnosti, pri čemu Noe praktično izaziva publiku da ostanu u svojim sjedištima. Ali oni koji ostanu, doživjeće neke od najizazovnijih, najprovokativnih filmova danas u svijetu, filmove koje utiču na mozak isto koliko i na živce. „Uđi u prazninu" je Noov najekstravagantniji i najduže prolongiran eksperiment, dva i po sata subjektivne fantazmagorije, opsežno uobličene protagonistom koji je duh oslobođen tijela. (Kao što Noé kaže ispod, američka verzija filma je skraćena za čitavu jednu rolnu filmske trake, ali to može samo da ublaži veoma snažan udarac.) Napajajući se energijom neona najživljih četvrti Tokija, kako priča krči put kroz reflektujuće eksplozije obojenog svijetla, film pristupa inventivnošću forme eksperimentalnog filma. To jeste ludo pretjerano, neprestano pretenciozno i totalno stimulativno. Poslije prikazivanja filma na festivalu Sandens živahni Noe je nedavno govorio za portal A.V. Klub o filmu „Tron", o incestu i o tome zašto voli kada ljudi mrze njegove filmove.