Baskijat (Basquiat) je umro 1988. godine, još nije bio napunio tridesetu. U dvadeset i trećoj je već bio cenjen umetnik, smatran čudom, zaista velikim talentom. Bio je umetnik, ali ona vrsta umetnika koji nastaju rođenjem, ne obrazovanjem. Lagao bih kada bih rekao da u potpunosti shvatam njegovu umetnost, ali me ona uznemirava i meni je to sasvim dovoljno. Kada kažem uznemirava,
Uz napet, zamršeni triler „Koža u kojoj živim" [La piel que habito, 2011.], reditelj Pedro Almodovar pravi sintezu rezultata decenijskih vrijednosti filmskog eksperimentisanja, za razliku od ludog naučnika u središtu fokusa filma. Legard [Antonio Banderas, ujedinivši se ponovo sa Almodovarom po prvi put u skoro 20 godina] je estetski hirurg koji postaje opsjednut razvijanjem zamjene za ljudsku kožu koja je bolja i izdržljivija nego prava. U početku korijen njegove opsesije nije jasan, kao i koji je njegov razlog za držanje mlade žene [Elena Anaya] zaključane u jednoj od spavaćih soba u prostranom dvorcu, zatvorenice prekrivene šivenim bodijem i maskom od lateksa koja pokriva sve osim nekoliko kvadratnih inča epidermisa. Da li je to njegova supruga, njegova ćerka ili neko drugi zarobljen protiv svoje volje kao zamorac za njegove eksperimente? Kretajući se unazad i unaprijed u vremenu, u dvostrukom okviru čiji pravi smisao postaje jasan tek kasnije u filmu, Almodovar napada poznate teme kulturne represije i seksualne fluidnosti iz neobično uznemirujuće perspektive. Zanoseći se između engleskog i španskog jezika [potonji preusmjeren putem prevodioca], Almodovar je razgovarao za A.V. Klub o prelasku iz naučne fantastike u naučnu stvarnost, o tome zašto se vojnici vole oblačiti kao žene i o zaprepašćujućem konačnom obratu filma „Koža u kojoj živim".
Napomena: Almodovar otvoreno raspravlja o svemu što se tiče filma „Koža u kojoj živim", uključujući i njegov kraj, tako da ukoliko želite da sačuvate iznenađenja koja film nudi preskočite označene odlomke intervjua.
Prvi deo poslednje glave Vilinske šume. Kao što naslov nagoveštava
UVRNUTE NAPOVILNE PRIČE
Jesen je polako smenila leto u Šumi Trolova. Deo vilinskog naroda bacio se na redovno spremanje zimnice. Čitav Mag-Mel mirisao je na razne pečene i kuvane plodove. Friji je od tolike mešavine mirisa bilo i pomalo muka, pa se sklonila iz naselja priključivši se grupi za traženje divljeg voća. I pored raznog trnovitog žbunja taj posao bio joj je daleko manje naporan od stajanja pored kipućih lonaca, po ovako toplom vremenu i udisanja njihovih isparenja.
In Paracin for the weekend among in-laws and ancient ancestors, at one point we were at a loss for something to do that did not involve mounds of food, liters of rakija, and hours of nostalgia. Always the resourceful sort, I come up with a perfect plan for a Sunday night.
Let's go see a movie, I said.
a bila je tako blizu, gotovo na dohvat ruke ... jebi ga.
Akademsko pozorište osnovala je grupa studenata Beogradskog univerziteta 19. septembra 1922. godine. Potpisnici osnivačkog akta u bašti kafane hotela "Moskva" bili su Aleksandar Janković, student prava i Božidar Kovačević, student filozofije. Predvođeno Matom Miloševićem, Milanom Dedincem i Jurijem Rakitinom od svog nastanka bilo je avangardno i okrenuto novim piscima i modernom teatarskom izrazu.
Ovih dana, najčešće meni upućeno pitanje je ono: Ej, šta da pogledamo na festivalu igre? Zato pišem ovaj mali vodič kroz odličan program, u kome je teško odvojiti jedan naslov, ili jednog koreografa... Pronađite vreme, i pogledajte dobre predstave.... Provešćete se sjajno...ili jednostavno - svetski!
Otvaranje Festivala u Srpskom narodnom pozorištu u Novom