Ukoliko išta znamo o ljudima, onda je to da vole da se dele. Na kauboje i indijance, partizane i Nemce... kao i u svim beogradskim školskim dvorištima 1980-te, i u dvorištu OŠ „Stevan Sinđelić" je među osmacima i naprednim sedmacima, zamenivši dve pomenute, zavladala podela na hipike i pankere. I ostalu devedesetprocentu masu koju ta podela nije ni najmanje zanimala. Treba li reći, pripadao sam devedestprocentnoj masi. Pripravništvo u rok grupi bez bubnjara bi me verovatno ubrojalo
Nema veze sa Murakamijem...a možda i ima.
Ovih dana sam vodila klince iz škole na onu plesnu radionicu grupe „Hajde da...". Sećate se? Plesna trupa u čijem ansamblu su i slabovidi, gluvi i korisnici kolica. Tri dečaka, sedam devojčica i ja - u novim robi di kappa čarapicama, kupljenim specijalno za ovu priliku:) Niko od nas nije znao šta da očekuje, niko od nas se plesom nikad nije bavio, većina ima dve leve noge (čast izuzecima!), ali su nas Boris i ekipa zavrteli, istresli iz gaća i opet sastavili. Mislim da niko od nas nije odatle izašao isti.
...( One More For The Road)
"Da bih oživeo ponosni mramor tvog tela,
O, Safo, dao sam svu krv iz žila svojih"
...
"...Ona se živo okrete uz
Glumica je više od žene, glumac je manje od muškarca (Oskar Vajld)
1. Za mnoge je jun - Gay Pride Month, odnosno vreme održavanja Parada ponosa, širom Evrope i sveta.
U Hrvatskoj su upravo održana dva takva hepeninga (u Splitu i Zagrebu; smejao sam se kada sam čitao jedan komentar Borisa Dežulovića na tu temu), a ovih dana parade se uveliko održavaju u još nekim susednim zemljama (Austrija, Madjarska, Bugarska). Takodje,
Hau mač voč ?
« Bila jednom jedna devojčica i zvala se Crvenkapa. Bila je mlada, lepa i glupa. I to naročito ovo treće, jer mladost je prolazna, lepota je relativna a samo je glupost večita. Kako je lepo biti glup reče glista i pade na trup. Sirota je devojčica bila toliko monumentalno zaostala da je mislila da se deca prave od 3 kila mesa iz kasapnice »*
Danas je engleski jezik isto što je u vreme Sterije i Pokondirene tikve bio francuski. Ljudi koji ga govore nepismenoj svetini deluju mnogo obrazovanije nego što zapravo jesu i izazivaju
Telegrafski:
Upoznali smo se na promociji Jelicine knjige u Novom Sadu, stop.
Otišao sam na Pasuljijadu u Temerin, pozvao me, jeo sam odličan pasulj, on kuvao, stop.
Uz njegov svesrdan angažman učestvovao sam u radu Likovne kolonije Jegrička 2010, od 29. jula do 1. avgusta, stop.
Bilo nas
Išao sam u Ameriku desetak puta. Uglavnom na vrlo kratko. Nekad i na manje od 24 sata. Bilo je to u vreme dok sam radio u kabinetu predsednika Srbije. Takve su bile okolnost. Odlazak, desetak sati u avionu, dolazak, sastanci, najčešće u Zgradi UN na East riveru, sednica Saveta bezbednosti, obično, i povratak. Najduže sam bio prvi put. Tada još nisam bio u Kabinetu, bio sam slobodan strelac, privatno lice, svoj čovek, a u Njujork sam išao da bih video konvenciju Republikanaca na onim izborima kada je Džordž Buš trčao za svoj drugi mandat u Beloj kući protiv demokratskog kandidata Kerija.