Ne, nije mi stigao poštom, telefonom, mejlom, ne, stigao mi je direkt u glavu! Pojavio se iznenada pre nekoliko minuta. Sve misli su namah nestale, samo je odgovor F.M. Dostojevskog sijao u mojoj glavi! Iznenađujuće je kratak, neko bi rekao koncizan. Na francuskom je! Evo ga:
Cher Mikele ,
Je ne peux pas dire que je suis désolé pour vous, ou, je suis désolé que vous étiez mon travail, comme vous l'écrivez, perturbé. Vous vous plusieurs fois déclaré que les travaux, livres, photos, composition ... que vous laisse pas indifférent, pas digne d'être appelé
Moj saputnik ISAIJA, koga vam spomenuh pre nekoliko nedelja, nekako je uspeo da se otme i sada vas, dragi moji, ceka u zasedi, izmedju dve korice mog novog romana. Uzivajte, ali se ponekad i osvrnite. Svuda taj stigne...
(...) - Ах, да, родбина! - узвикно је говорник на сахранама Исаија Ускоковић, ударивши десном
Ne bih da vas zamaram pričom o tome kako sam pronašao ovaj Borhesov tekst, koji do sada a pročitao sam sve što je kod nas, mislim i na bivšu nam domovinu, objavljeno, ni u jednoj od tih knjiga nisam našao. Imam neverovatna iskustva sa knjigama! Čudni su i misteriozni putevi knjiga i književnih dela. Davno, zaista davno, neko je zaboravio da mi vrati tada za nas kultnu knjigu, Heseovog Stepskog vuka. Ili je prosto ukrao. Bilo je to vreme kad smo razmenjivali knjige i ploče. Prolazile su godine, ja sam često mislio na Stepskog vuka, sve dok dvadesetak godina kasnije odjednom dobih snažan poriv da uđem u (nekadašnju) Knjižaru/antikvarnicu u zgradi SANU, sećate se - ugao Knez Mihailove i Đure Jakšića.
Ово су приче писане на пејџеру, претечи мобилног телефона, током неких давних залудних дежурстава. Тада су имале само три читаоца – прималаца порука, сада ће их имати, надам се, више.
„Пејџер-приче“ данас представљају праисторију „твитер“ и „твит“ прича, СМС и „флеш“ прича...
Уједно, доказ су да све није почело са „Твитером“ и „твитовима“ и да је свет постојао и пре њих.
ARHIPELAG je objavio knjigu Đorđa Bobiča ARHITEKTURA U IZNUDI ...
O knjizi piše urednik edicije Gojko Božović ...
Druge umetnosti javnost može da u većoj ili manjoj meri ignoriše, ili pak da predano živi sa njima. Javnost, međutim, ne može da previdi arhitekturu. U tome je i njen značaj i njena kob, kako u kojoj prilici, kako u kojim vremenima. Od te pretpostavke
Bilo je nečeg tajanstvenog
u tom plamenu vaših pogleda
u toj neprestanoj borbi
cvijetova i nesigurnih riječi
taj mali rat ljubavi izmedju dvije tuge
vino izmješano u čašama
muzika poslije ponocnih vijesti na uzglavlju
u toplini vašeg tijela
i vjerujte
ja danas strepim nad svakim buđenjem
za mene je opasnost taj zrak mirisnih
Jedna prica za laku noc svim nasim klincima
Jednog majskog jutra visoko na nebu letela su dva oblaka. Okupani sunčevim zracima lagano su klizili nebom, jedan putujući sa severa, a drugi sa juga.
Severni oblak je bio veliki, siv i namrgođeni deka, koji je od težine kišnih kapi sporo jezdio svojom stranom neba, potpuno sam. Drugi oblaci su ga se plašili, a kružila je priča da su ga zvezde jedne noći videle kako je uz tresak i munje pojeo par oblačića koji su se usudili da mu priđu. Kada bi zagrmeo,