SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Milica)
Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)
Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.
deca mnoga imaju taj neki trenutak u životu
kada udare šutnu počupaju i ugrizu da povrede
da ti suze od bola udare na oči
nisu to deca zla
samo su nejaka i uživaju u trenutku
kada mogu da povrede nekog većeg
toliko većeg od sebe
oduševljava ih činjenica
da imaju tu moć
nemaju snage da podignu teret
da se otrgnu iz ruke
da rasklope trosed ili ponesu torbu brata ili sestre
ali imaju dovoljno snage da povrede
deci sam uvek uspevao
lako i brzo
da objasnim da me zaista boli
i da bih bio zahvalan
DNEVNIK
Mart 2020.
Danas sam raskinula sa dečkom. U stvari ne znam ko je sa kim raskinuo. Rekao je da ne možemo više zajedno i da ga presingujem. Ja sam mu rekla da je dosadan i da smara.
Mami nisam rekla,znam šta će da kaže.-Ne paniči pomiriće te se.
Tati nisam rekla jer on misli da sam još uvek njegova mala devojčica koja sa društvom bleji u parkiću i vraća se kući sa prvim mrakom.
Sa drugaricama se dopisujem preko vibera. Kažu da se pojavio neki novi virus.
Србија је ових дана противприродно подељена на нас и друге. И док се на површини та подела врши на подржаваоце Прајда и оне друге, суштински је Србија подељена на подржаваоце другачијости и оне друге. Тачно је да је слика црно-бела, јер сви они који подржавају другачијост, али да га искажу другачије, у ствари подржавају „другачијост на мој начин", а то је подршка истости. Подржати другачијост значи подржати је на начин другог.
Legao sam. Pred očima su mi se našli svi vidici Mont Ventua, svi zalasci sunca u Panoniji koje smo upili zajedno, mesec, zvezde i ostrva mrtvih na Egejskom moru koje prelaze u noć, koja prelazi u nebo, koje prelazi u crno. Sposobnost oka da fokusira i detektuje vidljive slike i objekte pomoću foto-receptora na retini i da ih generiše u nervni impuls koji će biti memorisan, a kasnije interpretiran na osnovu ranije spoznatih informacija je zadivljujuća.
Tako složen mehanizam za jedno tako prosto viđenje. Samo tvoje lice ne mogu ponovo da vidim.
Mesta u pesku koja su utisnule naše stope, sada se sjedinjuju sa svojim obalama. Leto se bliži zalasku. Skida pozlatu sa osunčanih dana i, čvrsto držeći za repove svoje žar ptice, odleće tamo gde mu se već nadaju.
Ostajemo sa sobom, na raskršću čiji severni puteljci već uveliko računaju na našu teskobu i sve što ona donosi.
Jugoslavija je imala svog fudbalskog Džems Dina... Zvao se Dragan Mance.
Evo šta je o njemu napisao jedan navijač Partizana...
''Na samom početku 80ih u novinama sam pročitao da je u Partizan iz Galenike došao još jedan dečko koji obećava, čudnog prezimena koje iz prve nisam mogao ni da zapamtim. Komentari u stilu : odličan u skoku, izuzetna igra glavom, gromovit šut, istančan osećaj za gol... i slični nisu me ni najmanje obradovali. Na nekoliko manjih utakmica taj Dragan Mance je zaista davao golove ali ja u njemu nisam video centarfora koji ce zadovoljiti apetite vernog JUGa. U to vreme smo pored večitog Moce imali ubojit tandem Živkovic-Varga i nisam verovao da njihovu slavu može pomutiti ovaj nasmejani novajlija. Prvi put sam ga gledao na derbiju na marakani u oktobru 1981. godine. Posle tri uzastopne pobede, krenuli smo na marakanu da je konačno osvojimo. Tekma je rešena već u 5. minutu, Milko je iz sumnjive pozicije postigao jedini gol. Ješića je zamenio Mance da bi pojačao ofanzivu ka Zvedinom golu, ali nismo imali sreće. Dragan, sem jednog odličnog šuta nije mnogo pokazao, ali videlo se da ume da se postavi i dobro se kretao. Uverio nas je da ima osećaj za gol i da će eksplodirati ako bude uporan.
'' Uprlo sunce u morsko dno,
ribe se znoje - biće zlo.
Au, čovječe, ala si kolosalan...''
Ministar obrane Republike Peščenica, Ljudina, gospodin Ševa.