Udruženje RODITELJ Vas sa velikim zadovoljstvom poziva da se pridružite ovogodišnjoj, a na svetskom nivou, jubilarnoj 20-oj po redu kampanji povodom Svetske nedelje dojenja. ovog avgusta posebnu pažnju posvećujemo svemu što je tokom prethodne dve decenije učinjeno na globalnoj i nacionalnoj promociji dojenja, sumiramo rezultate, procenjujemo njihove efekte i planiramo dalje korake: Razumimo prošlost da bismo mogli da planiramo budućnost!
Udruženje RODITELJ će sedmi put za redom obeležiti Svetsku nedelju dojenja na način na koji se obeležava u više od 150 zemalja širom sveta.
Tog 29. septembra 2011. stizale su poruke, zvonio je telefon...svi su hteli budućoj mami da čestitaju rođendan i pozele da baš tog dana dobije najlepši poklon. A mama je znala da će se to desiti... Još pre mesec dana mališa joj je u snu šapnuo da će doći u četvrtak. Sve je krenulo ujutru, mama se hrabro javljala na telefon, kao da se ništa ne dešava. Želela je da to bude iznenađenje.
Sreli smo se tog 29.septembra u 17:50h, oči u oči. Gledala sam ga, mazila za nogicu, a zatim i par sekundi držala u naručju. Osećaj? Da li ga je moguće opisati? Mislim da nije. Jeza,
Kako google fact kaže jedan od najvećih ženskih strahova je da im zadnjica iduće godine ne bude opuštenija nego što je sada. I ako postoje zajebane farmerice, prepametni mideri, čarobne haljine, … nakon nekog vremena kamuflaža neće moći da se prekrije sedalna zapuštenost.
Kad tad dame će morati da se suoče sa silom gravitacije koja tragove kalorične hrane oblikuje u smeru centra zemaljske kugle. Dakle guza postaje uvećana i počinje da se spušta. Količina mišića se smanjuje a salce se usaglašava sa zemaljskom težom.
Šta sad? Prihvatiti tužnu spoznaju da nosimo dva broja veće farmerice nego lani i da nam i običan veš stoji poput tangi? “E kakvo sam ja dupe imala...” Ili se suočiti sa problemom, naći njegove uzroke i definisati pravce uklanjanja i ublaživanja uzroka našeg problema.
Dakle trening.
Antidoping kontrole nikada nije bilo u umetnosti. Da jeste, mnogi stvaraoci umetničkih dela bi bili doživotno diskvalifikovani, a njihova dela izbrisana iz istorije umetnosti. Čitajući autobiografiju Erika Kleptona, odlučio sam da za ovaj Nišville angažujem njegovog super bubnjara iz zlatnog doba grupa Cream i Blind Faith - Džindžera Bejkera, između ostalog i zbog saveta datog tada Eriku Kleptonu da ne bi trebalo toliko da se drogira! Valjda je Džindžer, tada možda i veći zavisnik od Kleptona...
… ili kako se zanemariti, ili izbeći… ili kako se prepoznati…a, ne znati…
Šta mi imamo sa sobom?
Ništa, dok nam odozgo ili odozdo ili negde iz sredine ne zazvoni pulsirajući na kraju noktiju, na završetku vlasi...u nesigurno-nevinom pogledu, u najkrajnjijim stanicama tela…um, strast i duša što ga veličaju kao dobrog domaćina čiji rođaci žive u tihom disanju, šapatu na uvo, u nedodiru usana…
Šta bismo mi sa sobom?
Ništa, prepustiti se ćutanju i tihoj patnji, divljim malim životinjama neprespavane noći što zvezde mešaju do besvesti i osvežavaju se u jezeru aždaja kojima kiseonik izvire na uši i eksplodira u nepoznatom značenju.
27.09. - 29.09.
Nema šta, prava tema za jednog vegetarijanca ;)
Radi se o hrvatskoj vladi, inače socijaldemokratskoj, čiji je ministar finansija Slavko Linić juče obnarodovao olakšice za prezaduženo građanstvo.
Iako sam bez ikakve sumnje temeljno i visoko obrazovana, nad-nadprosecno inteligentna, do srzi ateisticka, do neizdrzljivosti racionalna, do apsurda sumnjicava, i do bola svesna osoba, moram da priznam da s vremena na vreme procitam svoj (a i jos poneki) horoskop. Da ne bude zabune (za apsolutno opravdane podsmehe me apsolutno zabole) to je najcesce slucaj kad mi preko web stranica renomiranih svetskih i domacih medijskih kuca isti dodju na "a mouse click away"...
Sad, uopste ne treba imati iluziju da imam i zrnce verovanja u to sto je neki slatkorecivi sarlatan/sarlatanka nalupao
U sumrak otezaju senke, i tako to...
Kad padne noc (all the animals come out at night) zovemo upomoc. I dok pjevamo do zore, ljube se Istok i Zapad, i ona se budi. Ne zna sta da radi kada polozi maturski ispit, ali zato ima decka inzinjera pred kojim je karijera. Hop-cup, u trenu ustaje iz kreveta, zulja je postelja, jabuke i vino cekaju, i res prepecen tost. Danas putuje na fakultet, tisucu kilometara od nigde, na auto putu bratstva i jedinstva. On tera po svome, ali trebao bi da zna, da nikom nije lepse neg je nam, dok lijepe zene prolaze kroz grad, suncanom stranom ulice.