2008-11-21 09:09:49

Izbegnuta katastrofa

Budimac RSS / 21.11.2008. u 10:09

Naslov iz novosadskog Dnevnika od 22. novembra 1967. Logično, naslov se odnosi na događaj od prethodnog dana, a ja se tog dana sećam do neverovatnih detalja, iako sam imao (samo) osam godina. Nije ni čudo, tog dana sam imao najsnažniji osećaj prekognicije u životu.

 

panorama_cahors.jpg 

Podseti me Jeremijina prica na desavanja u julu 2000...

Izvesni Pierre, rodjen kao klasicni Petar, skolski drug mog tada buduceg OcaPoZakonu je poslao pismo. Pierre zasluzuje poseban blog, ali ukratko, oduvek se lozio na Francusku, perfektno govorio jezik jos u osnovnoj skoli i onda otisao da igra fudbal za Toulouse. Tamo je upoznao jednu od zena svog zivota - Ann-Marie, I sa njom dobio 2 decaka - fenomenalnog Borisa I mutavog Nikolu. Prilika za pismo je bila Borisovo vencanje

 
2008-11-19 16:50:45

Kanu-safari na Ratnom ostrvu, 1

albicilla RSS / 19.11.2008. u 17:50

Pre nekoliko nedelja, reka se čudno ponašala: niotkuda vetra, a uzvodno idu neki niski talasi... Da sam na moru, rekao bih 'mrtvo more', poslednji dah neke, u daljini prohujale oluje, ali ih ovde nisam umeo objasniti. Svejedno su moj kanu nosili uz reku.

S veslom u ruci, bio sam kod Ratnog ostrva. Sunce je bilo blago, miholjsko, ono na kome postajete pospani. Da li od sunca ili...

 
2008-11-04 21:29:53

Taoci vlade SAD

albicilla RSS / 04.11.2008. u 22:29

Pre desetak godina sam se negde u Africi truckao Landyjem 110 zemljanim putem koji kao da je utabavan ratrakom za sneg. Tokom vožnje sam primetio tragove oštećenja na prijateljevom Zeiss dvogledu i upitao ga za starost istog, na šta se on okrenuo ka supruzi da je upita: ‘Kad smo ono beše bili taoci u Etiopiji..?'

Nedavno sam nešto čitao o Zelenoj revoluciji nakon Drugog

 
2008-10-05 12:38:45

Tramvaj 41

Avram Goldmann RSS / 05.10.2008. u 13:38

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar
What, then, is a travelling mind-set? Receptivity might be said to be its chief characteristic. Receptive, we approach new places with humility. We carry with us no rigid ideas about what is or is not interesting. We irritate locals because we stand in traffic islands and narrow streets and admire what they take to be unremarkable small details. We risk getting run over because we are intrigued by the roof of a government building or an inscription on a wall. (Alain de Botton: The Art of Travel)

Uz malo, ali sasvim malo, preterivanja moglo bi se reći da na celoj trasi tramvaja 41 nema ničega što bi se moglo nazvati lepim, ili što bi moglo privući posebnu pažnju. Tramvaj polazi od Trga slobodne štampe i ide na jug, odnosno jugozapad, uz nepregledne nizove zgrada koje su nekad, pre tridesetak godina, važile za novogradnje. Njihove sive fasade, sa pojedinim intervencijama u drugim bojama koje su se u međuvremenu pretvorile u sivu, ne deluju posebno inspirativno. Zahvati na zgradama ne idu dalje od na najrazličitije načine zastakljenih balkona, koji ih verovatno objektivno čine još ružnijima nego što su bile namenjene da budu. Divlje parkirani automobili i najrazličitije trgovine i pijace, neke male a neke veće, takođe ne doprinose preteranoj lepoti pejzaža. Hondina prodavnica, benzinske pumpe, neugledne pekare i razni kiosci sa brzom hranom, poneka pivnica, zubarske ordinacije i apoteke, male samoposluge, i to je uglavnom to.

 
2008-10-05 01:54:41

Incident na granici

marco_de.manccini RSS / 05.10.2008. u 02:54

 

Vozio sam vec skoro ceo dan. Kuma je sedela do mene i nadoknadjivali smo godine i godine propushtenih razgovora. Devojchice su nas zabavljale sa zadnjeg sedishta. Vesele i chavrljave, bilo im je izmedju sedam i devet godina, tri njih, svima prvi put da idu na more. Mislio sam kako je ovih zadnjih desetak godina bilo prokleto. Kad je meni bilo devet godina ja sam vec devet puta bio na moru. Verovatno i vishe od devet puta.

Nije lako kada roditej zna da je njegovo detinjstvo bilo jednostavnije i lepshe nego ono shto je ponudio svojoj deci. U nashem sluchaju, cela generacija

 
2008-09-18 18:21:35

Frank Correnti Cigars Ltd.

Avram Goldmann RSS / 18.09.2008. u 19:21

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar
Kao neko kome čini zadovoljstvo da pokazuje drugima film ili knjigu koji su mu se dopali, tako je i Calvino znao da osobe koje idu direktno, bez zaobilaženja, ka svom odredištu nikada neće imati priliku da vide i upoznaju zakutke koje otkriju samo mnogo izgubljeni ljudi. (Gonçalo M. Tavares: O Senhor Calvino, u portugalskom originalu Como alguém que tem prazer em mostrar um filme ou um livro de que gostou, também Calvino sabia que se as pessoas fossem directamente, sem qualquer desvio, para o seu destino, nunca teriam oportunidade de ver e conhecer cantinhos que só os homens muito perdidos descobrem.)

Retko šta ljude u životu tako obraduje kao kad im se dogodi nešto prijatno i zanimljivo, a do tada nepredvidljivo i nepredviđeno. Turisti koji osvajaju (ili bar misle da osvajaju) nove gradove, stanovnici koji se trude da svoj grad upoznaju koliko god mogu, hodaju naokolo ispunjavajući svoje zadatke pažljivo i poučno zapisane u solidno istraženim i napisanim vodičima, ili odlaze na nova mesta povećavajući svoje znanje i razumevanje mesta u kojem su, istovremeno se, najčešće podsvesno, nadajući da će im se zalomiti taj čarobni trenutak kada do svesti dopre nešto što ona nije mogla ni naslutiti.

Uprkos svemu što turističke knjige pišu, mnogi putnik uhvatiće sebe kako mu je od posete Parizu ostao mnogo jači utisak ukusa peciva u maloj pekari u blizini Place des Vosges nego Louvre ili Montmartre, da mu je u Rimu odsjaj kiše na pločnicima Trasteverea bio lepši od raskoši Vatikana, da mu prva slika Njujorka nisu ni visoke zgrade Manhattana ni Kip slobode, nego žičara koja prevozi umorne kancelarijske službenike na Roosevelt Island posle posla, a da se umesto zgrada banaka i blještavila moći iz centra Toronta u sećanje probijaju litice Scarborougha.

 
2008-08-06 07:28:10

Put putujee..

robylad RSS / 06.08.2008. u 08:28

 

KAKO „OTISAK“ PRAVI OTISKE NA DUŠAMA PUTNIKA...

otvoreno pismo „Otisku“, a i „Lasti“, na odabiru ovako finog partnera

 

 

Potovao sam (a bolje da nisam!), noću, 1. na 2. juli (kolovoza) ove godine, autobusom prevoznika OTISAK, Split, na liniji: Split – Beograd.

 

Umirujući sebe, da valjda neće grom dva puta za redom u isto mesto, ipak sam ne bas sa malom zebnjom ušao u taj autobus... te večeri u Splitu... Nije važno bilo

 
2008-08-04 07:53:59

Marianao - Hialeah

Avram Goldmann RSS / 04.08.2008. u 08:53

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar
Ne stidim se onih koji su napolju, jer moji sinovi su napolju, niti ću se ikada stideti svog roditeljstva, i nikada im neću negirati kubanstvo - sami su izabrali svoj put - sve dok ne okrenu oružje protiv domovine u kojoj su rođeni. (Eusebio Leal na 7. kongresu UNEAC-a, Udruženja kubanskih pisaca i umetnika, u originalu Yo no me avergüenzo de los que están fuera, porque mis hijos están fuera, y jamás me avergonzaré de mi condición de padre, ni jamás les quitaré a ellos el nombre de cubanos -ellos decidieron su camino- siempre y cuando no hagan armas contra la patria que los vio nacer.)

Jednog vrelog i prašnjavog tropskog popodneva moj kubanski poznanik (recimo da se zove Hugo, imena ponekad pomažu da priča lakše teče) i ja prolazili smo kolima kroz Marianao, čija je 114. ulica, glavna saobraćajnica koja zapadni deo Havane povezuje sa aerodromom, još uvek bila sveže okrečena za Samit nesvrstanih, tog u svetu zaboravljenog i marginalizovanog pokreta koji još uvek zauzima vrlo važno mesto u kubanskoj spoljnoj politici. 114. ulica podsećala je na pozorišne kulise. Pošto su tuda prolazile gotovo sve delegacije Samita, sve oronule kuće u njoj sveže su okrečene u živopisne boje - zelene, žute, plave, sve zamislive. Naravno, čim se sa glavne ulice skrene, decenijama stari i ofucani, nekada beli malter, odvaljuje se sa onoga što je ostalo od zidova. I tu, ipak, ljudi stanuju.

 
2008-07-31 11:56:39

Martha

Aleksandar Stosic RSS / 31.07.2008. u 12:56

Martha Powers
Martha Powers
guinness.jpg

Tesko je pratiti Martu. Prica kroz zube, jako brzo. Gleda u pod, i skace s teme na temu. To je tako, medjutim, samo kad prica.

Uglavnom ne prica. Gleda, kao sto rekoh, u pod, prima narudzbe, natoci pintu Guinissa ili uspe koji viski, uzme krpu,

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana