2010-01-12 15:09:21

Muška voda - šta je bilo posle.... by Mikele

margos RSS / 12.01.2010. u 16:09

NEUM iliti Ne Um

U cik zore, još ne beše svanulo, autobus se zaustavi na magistrali (zvanoj tada Jadranska).

„Izvo'te napolju moliću fino, iskezi se šofer, stigli smo do odredišta."

15120618.JPGFerijalke i ono malo ferijalaca (odnos je bio 87 prema 13% u korist ženskoga spola) užurbano pokupiše provijant i u gomili krenuše da se survavaju nekakvim putem niz strmu padinu i dok dlanom o dlan, nestadoše nam iz očinjeg

 

Kada doputuješ iz države, u kojoj kad se malo ozbiljnije podnapiješ u kafani za svaki slučaj nosiš pasoš, jer može da ti se dogodi da na putu do kuće izađeš iz zemlje, prostranstvo Argentine prosto te ostavi bez daha. Ništa manje snažno, iz cipila izbija i prestoni grad Buenos Aires, koji je uredno izdeljen na manzane (jabuke) kvartove 100 x 100 metara, a novo pridošle ume ozbiljno da zbuni. Istini za volju, i naš vodič kaže da nije GPS sistema za navođenje direktno iz kosmosa u autu, slabo bi se i on snalazio, iako živi u njemu već pet godina.

Znači brate, što bi ono rekla današnja mladež, ako kaniš negde otići bez prevoznog sredstva, mrtav si. A, dok se vozikaš što ozbiljnim Avenidama (tako ovde zovu Avenije) sa osam i više traka,  ili ulicama sa drvoredom vrlo evropskog izgleda, šta drugo da radiš, nego da slušaš radio prijemnik i tada shvatiš, da oni rođaci jedva da su izašli iz 80-tih i malo čačnuli 90-te, što se tiče muzike. Ko voli tadašnje stvaralaštvo, maksimalno će uživati. Kaže Bili (naše gore list) svi prvo pomisle da se Argentinčani furaju na retrijanu, ali takva im je realnost. I sa garderobom lepo stoje, ima noviteta, ali i već viđenog. Dobro je, što ne pate ko ovi naši da imaju što nabudženiji mobilni telefon, svi uredno nose sprave, koje rade posao.

 
2010-01-06 13:21:49

Privlačna moć Argentine

Vladica Šljivić RSS / 06.01.2010. u 14:21

Dugo mi je trebalo da se nakanim da održim obećanje dato još onomad na terasi B92, prilikom dogovora oko izveštavanja sa Dakara 2010. Ideja da blogujem iz Južne Amerike, tokom dvadesetak dana koliko traje najveće planerano ludilo na dva, četiri i više točkova, u startu mi nije bila baš privlačna, ali sam pristao.

Argentina je predivna zemlja i čudesna je snaga kojom nas je privukla, a tek sada kada smo na 4.500 metara nadmorske visne ušli u Čile, shvatio sam koliko mi nedostaje ta čudno bludna zemlja. Ne postiji granični prelaz u Latinskoj Americi, koji je iznad San

 
2010-01-04 01:26:31

Mi, Markovi

Milutin Milošević RSS / 04.01.2010. u 02:26

Razgovor uz večeru u stanu porodice Markov, u Temišvaru, 28. decembra 2009. godine

SuR3.jpg

Mi Markovi smo iz Dinjaša, sela na 25 kilometara od Temišvara. Tu je nekoliko generacija moje porodice, mada potičemo iz Srbije. Deda po majci mi je bio dobrostojeći čovek, ali je onda sve izgubio. I, zbog sramote, otišli su svi na daleko. On se uputio u Ameriku i tamo dirinčio da nakupi novac i povrati porodični ponos. Baba je sedam puta prelazila Antlantik brodom i vraćala se sa uštedjevinom. Tako smo i nakupovali dovoljno zemlje ovde, na obali Begeja i trajno ostali tu.

 


Osvanulo je divno, sučano jutro u Buenos Airesu. Sa prvim zracima sunca, krenula sam put nacionalnog aerodroma koji se nalazi u srcu grada. Prolazim ulicom u kojoj živi Lucila i uz put nailazim na sliku koja me je tako podsetila na centar Beograda u ranim jutarnjim satima – male prodavnice i pekare se lagano otvaraju, prodavci užurbano sređuju radnje, u vazduhu se oseća miris svežeg peciva i čuju se glasovi vozača koji su se tu na trenutak zaustavili kako bi isporučili robu.

Iskreno, ne mogu dočekati da stignem u Ušuaju. Posle gotovo 20 sati putovanja, neopohodan mi je osećaj da sam konačno tamo... Na putu ka aerodromu, prolazim ’favela’ distrikt koji se nalazi tačno ispod autoputa, što me je podsetilo na nekadašnje stanje ispod Gazele u Beogradu.

 
2010-01-01 12:00:29

Prvojanuarski festival kamila

Bojan Budimac RSS / 01.01.2010. u 13:00

"Konačno ti se ispunio san. Neko prvog januara gleda skokove sa 4 skakaonice, neko koncert iz Beča, a ti uživaš u balavim, nadrkanim kamilama koje se biju." SMS poruka kuma mi jedinog kad sam mu javio kako provodim prvi dan nove godine. Mogu se složiti da su njegovi predlozi za prvi januar "normalni" za Jevropu. Lečiti mamurluk Štrausom i biti couch potato jeste uobičajen postpraznični program za taj deo sveta. Međutim, kažu; "U Rimu budi kao Rimljanin."

 
2009-12-31 20:18:53

Zdravica za Čiča Artura

Milutin Milošević RSS / 31.12.2009. u 21:18

Za dobar broj nas pivopija, odgovor na pitanje "koje je pivo najbolje na svetu?" glasi: hladno! Medju onima koji se trude da tu ocenu donesu sa malo više parametara, lome se koplja o tome da li su bolja ona belgijska ili češka. Belgijanci se oslanjaju na svoja jaka piva i sa ponosom ističu da imaju zvanično najbolje pivo na svetu - Trappist Westvleteren, dok Česi mirno i bez uzbudjenja uživaju u svojim tradicionalno kvalitetnim svetlim napicima. Ipak, ako bi me neko pitao koje pivo zaslužuje moju posebnu ocenu i naklonost, odgovor bi zasigurno bio Gines.

Ireland015.jpg

 
2009-12-23 16:45:18

Na drugi pogled

njanja_de.manccini RSS / 23.12.2009. u 17:45

 

OW-2.jpgKad sam 2006. godine bila u New Orleansu samo 6 meseci nakon uragana Katrina mislila sam da neću nikad više da odem i vidim ga. Sigurno znate za osećaj kad vidite toliku destrukciju i haos oko sebe da vam dodje muka, obuzme vas neopisiva tuga i sve sto želite u tom momentu je da što pre odete što dalje, da se više ne

 
2009-12-22 20:10:35

Put kolača

Vesna Knežević Ćosić RSS / 22.12.2009. u 21:10

polish081b.jpgZa put svile znam, znam i za trasu začina, ali nisam razmisljala o tome da postoji i ustaljeni, uhodani . put kolača - sve do pre neki dan, kada sam s plavom ikeinom kesom u ruci, cupkala na autobskoj stanici Beograd. U velikoj kesi bio je mali omot, a u njemu, kilogram domaće tarane. Taranu sam kupila na Kalenića pijaci, donela je kući, zapakovala i po najgorem kijametu zaputila se na autobusku stanicu da je predam Lasta vozaču, s molbom da je odnese u beli svet.

Ali

 
2009-12-22 19:39:31

Iz Sengenske tvrdjave

Jasmina Tesanovic RSS / 22.12.2009. u 20:39

 Ovih dana nije bas veselo s ovu stranu bezviznog rezima. Odmah da kazem da se mnogo radujem sto nema vise viza za nas pasos i da sam to cekala 18 godina, ne verujuci da ce ovoliko da traje.
 I sad drugo: nije mi jasno kako tako malo snega moze da proizvede toliki haos. Vala sam se nagledala domacih haosa po Serbiji ali ovakve  mega razmere sa tako malo razloga nisam mogla da zamislim. I uvek su stvari dramaticnije kad ti se dese licno nego kad gledas na televiziji. Evo sad sam u Torinu, uletela u poslednji Alitalia avion, prazan skoro, sletela i gledam namete snega u severnoj Italiji

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana