Pre desetak godina sam se negde u Africi truckao Landyjem 110 zemljanim putem koji kao da je utabavan ratrakom za sneg. Tokom vožnje sam primetio tragove oštećenja na prijateljevom Zeiss dvogledu i upitao ga za starost istog, na šta se on okrenuo ka supruzi da je upita: ‘Kad smo ono beše bili taoci u Etiopiji..?'
Nedavno sam nešto čitao o Zelenoj revoluciji nakon Drugog
1:06pm -- Dan za juniore
Jutros je u redu za autobus kojim se dolazi u teniski centar bilo dosta tenisera sa velikim slovom J oko vrata. Tako je najlakse prepoznati ko su juniorski igraci, svim drugim karakteristikama vrlo su slicni njihovim starijim kolegama koji se skoro dve nedelje vec takmice ovde u Njujorku. Juniorski uspeh na Grand Slam turnirima je cesto dobar pokazatelj uspeha kasnije u karijeri -- Lendl, Mekinro, Federer, Rodik i Tipsarevic su svi kao juniori osvajali Grand Slam turnire.
Dan treći, 8. oktobar
Nisam sama!
Od ranog jutra, kakao sam napustila Sjange, sustižem planinare na nizbrdicama a onda me oni pretiču na usponima. Ne prođem ni pored jedne grupe a da me neko nešto ne upita i ne zaustavi nakratko, ili krene sa mnom uporedo. Svakoga zanima otkuda biciklista na ovoj ruti i da li ću voziti preko Thorunga La prevoja. Kad im odgovorim da putujem više od dve godine biciklom i da nameravam da pređem preko tog pasa jer znam da je moguće, da su i drugi biciklisti to uspeli, iskreno mi čestitaju na odvažnosti.
U jednoj od grupa upoznajem Kanađanku koja je pre četiri godine putovala biciklom od Engleske do Indije – takođe sama.
Planinsko područje Cholomontas, centralni Halkidiki (foto Wikimedia Commons)
Razmišljao sam o ovom blogu proletos, ali su me poplave bacile u depresiju i stvorile utisak da je sasvim besmisleno ma kome opisivati gde da posmatra ptice u Grčkoj. Možda i jeste. Ipak, neki moji prijatelji su baš u tu oblast otišli, pa se već i vratili, a sve bez informacija gde da tamo traže ptice, pa ću pokušati da to sada donekle ispravim.
Divne snove sanjam u poslednje vreme. Ili mi se spletom okolnosti desavaju toliko zanimljive i cudne stvari da vise ne razaznajem da li je to java ili san. I kod ruznih i kod lepih snova jedno je zajednicko - lep osecaj. Samo sto se kod lepih snova taj osecaj javlja dok sanjam, a kod ruznih tek kada se probudim pa shvatim da je to ipak bio san. Usnio sam divan san pre neki dan...
Sanjam kako se pakujem i spremam za moj odmor na Tajlandu. Sve je tu; viza u pasosu, ranac sa spakovanim najpotrebnijim stvarima i fenomenalan osecaj da ce mi ovo biti vrhunac mog boravka u ovim krajevima.
Guzva koja je danas znatno usporila dolazak na US Open nije bila veliko iznenadjenje niti uzbudjenje. Praznik je, to se svuda po ovom ogromnom gradu i ocekuje. Stotine putnika mirno su cekali voz okruzeni reklamama koje nas podsecaju da treba izgledati mladje ako je to ikako moguce. Medju putnicima ima dosta ljubitelja tenisa, vidi se po opremi i po materijalu koji su poneli za citanje. Za razliku od tih reklama, teniseri i teniserke pogotovo pocetkom svoje karijere cesto idu bas u obrnutom pravcu, izgledaju i ponasaju se mnogo starije no sto jesu.
Subota - 10. dan
Nismo doruckovale i zurimo ovog jutra da krenemo ranije, imamo ambiciozne planove. Kisa je stala i izgleda kao da ce danas biti najsuncaniji dan otkad smo pristigle. Prvo Marché des Batignolles u 17-om arondismanu, jedan od brojnih marketa u Parizu (ima ih 80). Uz piknik u pariskom parku, poseta pariskom marketu tj. pijaci je jedna od onih stvari koju nikako ne treba propustiti, pise svuda. Svaki ima nesto po cemu se razlikuje od ostalih, radno vreme i dane poslovanja, sa krovom ili na otvorenom, na ulici, pod uzdignutim tracnicama metroa...ali zajednicko im je da nijedan nije otvoren ponedeljkom. Zvuci kao da ponedeljkom ljudi odmore od drugih ljudi, articoka, zemlje, sunca, gravitacije