2010-10-17 04:26:13

Kraj i pocetak part 2

robylad RSS / 17.10.2010. u 05:26

Ujutro je sve malo jasnije, bistrije i sto je najvaznije, mirnije. Odlucujem da ipak odmah potrazim novi posao da ne bi posle zbog vize bilo kasno. Znam kada sam dolazio ovde da mi je trebalo par meseci da nadjem dobar posao u Maleziji, tako da sam se spremio za nedelje i nedelje cekanja. Isti dan sam krenuo sa slanjem mog portfolia svim agencijama u Penangu i Singapuru. Za Kuala Lumpur sam se odlucio tek ako mi ne uspe ni jedna od malopre navedene varijante. Zasto Penang i Singapur? Za ovo prvo je odgovor jednostavan - ovde imam ljude koje poznajem, znam vec neke ulice i osnovno snalazenje

 
2007-11-11 14:17:20

College Street

Avram Goldmann RSS / 11.11.2007. u 15:17

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar
America is Europeanizing on as extensive a pattern as Europe is Americanizing.
(Marshall McLuhan: Understanding Media: The Extensions of Man)

Tramvaj se lagano probijao kroz saobraćaj pogoršan dosadnom popodnevnom kišom. College Street verovatno nije ni najlepša ni najružnija ulica u Torontu. Polazi od centralne žile kucavice, Yonge Street, koja deli grad na zapadni i istočni deo, i ide ka zapadu, prolazeći prvo kroz zonu oblakodera na Bay Streetu, zatim bolnički kvart prema University Avenue, i dalje, uz rub pijace Kensigton i prodavnice sa jeftinom elektronikom, prema dvospratnicama i trospratnicama Male Italije (Little Italy), sa sve restoranima, kafanama, vinskim barovima, prodavničicama hrane i ostalom pratećom mešavinom trgovine i stambenih kuća. Posle toga ima sve manje trgovine, a sve više za torontske pojmove relativno skromnih kuća, dok se College Street ne ukrsti sa Dundas Street West i tako konačno nestane na svojoj krajnjoj zapadnoj tački. Ceo taj put tramvaj pređe za petnaest do dvadeset minuta; na kiši tog dana možda mu je trebalo i više od dvadeset.

 
2011-01-27 01:33:21

Sarenilo

robylad RSS / 27.01.2011. u 02:33

Velikih usiju me majka rodila i hvala joj na tome. Ako nista drugo bar za nijansu bolje cujem od vecine smrtnika. Doduse morao sam proci kroz golgotu dok sam bio mali, sada cak ni ne mogu da se setim svakakvih nadimaka koje sam imao bas zbog tih mojih velikih usiju. A i nije da nisu i klempave. Dambo, jedan je od nadimaka, a imao sam i pesmicu " Dado radar zove Zadar". Dosetljive li dece. Poput astme i te moje cudne usi mi nisu olaksale detinjstvo. Svima kome se nisam svideo davale su za pravo da me po njima okarakterisu, po njima poznaju i uz pomoc njih postide, i moram priznati - u svemu im

 

(Odlomak)


Pitam je za ime.

„Happy Charlie“, odgovori, a ja je pogledam u neverici. „Stvarno se tako zovem. Moji roditelji hteli su da imam sreće u životu i da naučim engleski, pa su mi dali to ime“, objasni devojka.

Studira engleski u Medanu, ali pošto je siromašna, mora i da radi. U indonežanskom školskom sistemu student ima pravo na odmor nakon svakog položenog ispita. Srećna Čarli tada nastoji da zaradi neki rupi.

Retko ima priliku da vežba jezik, žali mi se. A morala

 
2012-03-09 21:35:29

Jelena Jankovic za B92: "Telo me nije slusalo"

Nikola Olić RSS / 09.03.2012. u 22:35

jj_intervju.jpg 

 

Samo 5 minuta posle kraja meca, Jelena Jankovic je vec bila na konferenciji za stampu. Tenis danas nije isao kako treba, i Jelena slicno mnogim drugima u njenom sportu voli posle poraza -- u ovom slucaju od amerikanke Jamie Hampton -- sto pre da zavrsi i sa pricom.

Jelena je pre samo dve godine ovde bila sampion, pa se iz pitanja u pitanje na konferenciji za stampu soba sve vise punila. Posle razgovora sa svetskim medijima, Jelena je na kratko popricala i sa B92.

Da

 
2009-06-13 16:08:22

Beleske sa jednog poslovnog putovanja

Ivana Knežević RSS / 13.06.2009. u 17:08

Toronto je u mnogo cemu neobican grad u Kanadi. Uglavnom je neomiljen van svojih granica, cak i onih administrativnih pa tako ljudi u suburbiji, koji zive tu gde zive zbog mocne ekonomske egzistencije metropolisa i opstaju na njegovoj periferiji - mnogi nikada i ne dodju u grad, iz mesavine straha i nezainteresovanosti ali sve krive na saobracajne guzve - ga ne vole.

 
Kroz Fukuoku sam samo projurila. Već je padao mrak, i morala sam da izađem iz gradskog jezgra kako bih negde na periferiji potražila park u kome ću noćas kampovati. Moj GPS je pokazivao da se velika zelena površina nalazi odmah izvan spoljašnjeg prstena autoputa. Većina japanskih gradova ima te kružne zaobilaznice, što, sa drugim saobraćajnicama koje ih presecaju, na mapi izgleda kao paukova mreža.

Bilo mi je žao što toliko žurim. Jureći ulicama, nisam imala mnogo
 
2011-12-23 12:22:28

Jedna davna vožnja...

mlekac RSS / 23.12.2011. u 13:22

Znam, znam, odavno nisam pisala o Africi!

Evo, da ne bude da ne ispunjavam obećanja - baš mi je ovo današnje, tmurno vreme idelno da vas na trenutak povedem u neke lepše i sunčanije krajeve.

Vežite se, polećemo! 

41938615_6a5becef61_z.jpg

Kako je moguće da na nekoj tačci planete, u nekom trenutku života, nešto nikako ne volite, a onda, promenite lokaciju i gle! Kao čarobnim štapićem, vaša omražena stvar odjednom postaje nešto što nestrpljivo iščekujete?
A baš to je bio slučaj sa mnom i javnim prevozom.

Odmah da se razumemo - po vokaciji sam pešak. Iako me muž godinama ubeđuje kao je auto mnogo korisna stvar, što mu ne osporavam, ja ipak više volim da me neko drugi vozi. I da ne razmišljam o mestu za parkiranje. Ni o punjenju rezervoara. A ne volim ni da prčkam oko motora niti da menjam gume.

 
2011-01-12 13:06:19

Mikele tvrdi da...

mikele9 RSS / 12.01.2011. u 14:06

christmas-lights-praca-dom-pedro-iv-rossio.jpg 

Siguran sam da znate da je naslov parafraza naslova knjige Pereira tvrdi da...(i filmovane, Marčelo Mastrojani u glavnoj ulozi) mog omiljenog Antonija Tabukija. E sad, da ne ulazimo u to šta je Pereira tvrdio i zašto, mislim, kad sam već stavio naslov u kojem čvrsto i stameno stoji tvrdi, poče da me hvata malena, dijafragmu do ispod grla podižuća, panika.

 
2020-04-11 13:36:29

Panamerika biciklom (6)

Snezana Radojicic RSS / 11.04.2020. u 14:36

24. mart 2020.

Ovih dana često se prisećam vremena bombardovanja, ekonomskih sankcija i potpune izolacije Srbije 1999, a ponajviše onog osećaja da si prepušten na milost i nemilost nekom neprijatelju, kog (skoro i da) ne vidiš, jer njegovi avioni lete superbrzo, a od preciznosti njihovih pilota zavisi tvoj život. Osećala sam se bespomoćnom, kao da sam ovca u toru, zarobljena, bez mogućnosti da izađem, bez prilike da se borim. Ta nemogućnost da se suprotstaviš, to čekanje žrtve na milost i nemilost agresora, saznanje da

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana