Neko me će se, verovatno učiniti da je odgovor jednostavan, ali, naše mišljenje po tom pitanju daleko je od univerzalnog i uvreženog svuda u svetu.
Neki narodi dan danji bogatstvo mere količinom zlata koje porodica poseduje.
Neki drugi, opet, više vole keš.
Za Mocvane, biti bogat znači imati puno stoke. Naročito krava. To je jedino bogatstvo koje se računa. Može čovek da ima novca u banci, uspešnu firmu, dobra kola, ogromnu kuću - sve to mu ništa ne vredi ako nema krave! Zato, pridošlice često ne mogu da razluče koliko je neko stvarno bogat. Jer, spoljna obeležja bogatstva, u većini slučajeva, ne postoje, a ona koja tako izgledaju ništa ne znače.
Dočekala sam da se knjiga pojavi iz štampe i uskoro krećem na turu po Srbiji a potom i zemljama bivše Jugoslavije, kako bih je promovisala.
Planirala sam da na sve tribine-promocije u Srbiji idem biciklom, u jednomesečnoj cikloturi koja će početi 1. septembra, kada gostujem u Pančevu. Zainteresovani biciklisti, rekreativci i svi oni koji umeju da održavaju ravnotežu na dva (pa i tri točka) mogu da mi se pridruže u nekom delu puta.
Iako imam već par neobjavljenih blogova o Rimu, morao sam da napišem nešto o ovom gradu jer on to svakako zaslužuje a i ima previše detalja pa da nešto ne zaboravim. Koliko god puta da idete i posetite Veneciju svaki sedeći put ćete naići na nešto novo. Taj grad jednostavno ima neki svoj poseban duh.
U ovom prvom blogu ću pisati o onim manje
Beleška koja sledi napisana je još dok sam živela u Bocvani, a odnosi se na najčešću predrasudu kad je Afrika u pitanju. Da je užasno prljava.
Ne sećam se više ko me je, i čime, izazvao da belešku napišem, al' eto, onaj Harijev blog o crnom zetu izazvao me je da je okačim.
Jedan od uobičajenih dijaloga, kada nekome pomenem život u Africi, odvija se otprilike ovako:
- A kako ste preživeli u toj prljavštini?
- Kojoj prljavštini?
- Pa Afrika je užasno prljava!
- Od kud vam to?
- Kako odkud? Pa to se zna! Zar vi ne gledate televiziju?
- Ne! Mi živimo tamo, i verujte mi, televizija (po običaju) preteruje!
- Jeste li sigurni? Možda niste dobro videli?
- !?
Tokom nedavnog putešestvija Istočnom Anglijom, prijatelj me je poveo u birding, u potragu za guskama, u zemlji koja je ptičarenje i izmislila. Moram priznati da se bolje osećam kada kažem da brojim guske, nego, recimo, da brojim patke. Naime, par zima sam proveo u timu koji je po Srbiji pratio seobe i zimovanje
Sva mesta su zauzeta, nema vise puno praznih tribina na ovom turniru. Sto smo blize kraju US Opena, sve biva jasnije, malo je tenisera ostalo, zrebovi su na pocetku imali po 128 imena sa muske i zenske strane, sad je malo ostalo. Zenska polufinala su iza nas, Wozniacki i Serena su dogurale do poslednje crte zenskog zreba, ostalo je jos na cetri muskarca -- Djokovicu, Nisikori, Cilic i Federer -- da se za istu liniju izbore. Jedine prazne stolice na glavnom stadionu su
Republici Srbiji i njenim građanima čestitam 10. godišnjicu nezavisnosti koju su Srbiji na današnji dan doneli građani Crne Gore, demokratskim referendumom pod nadzorom EU.
Moram ja kad već niko od predstavnika države da se seti!
»Sadašnjost je njihova, ali budućnost je moja.« (Nikola Tesla)
Obično u Liku ulazimo leti. Kad upeče zvezda bez milosti, makija se zguri od vrućine, ono malo trave se pretvori u suvotu koja se na dodir u prah pretvara, samo boce se srećno plave, a kamen se rastapa dok na njemu treperi jara. Jedino se u useklinama napravljenim tankim i presušivim vodama, dragama dugog prvog a, zeleni neko ubogo drveće koje onako kegavo i trnovito prkosi svim zakonima gravitacije. I svaki put mi padne na pamet, kako je moguće da se među tim gudurama, gde je i đavo rekao laku noć, u tom kamenjaru u kom caruju zmije i vetrine, rodio najveći sin naših naroda. Kako su tumarali i spoticali se geni po tom bespuću, i uspeli da se sastave u spoj potreban da nastane genije kog vreme nije moglo da stigne, niti još uvek može. Šta uopšte rade ljudi u onim grupicama kuća, koje kao lastavičija gnezda se guraju po kamenju, pod horizontom istim tim kamenom porubljenim?
Tunis, kao i sve arapske zemlje, raj je za ljubitelje cenjkanja i majušnih radnji punih svega i svačega. Raj je i za poklonike proizvoda od kože i keramike, nakita.. Postoje i u Tunisu radnje sa fiksinim cenama, što u praksi znači sa najvećim mogućim cenama koje su naravno podložne pregovorima u zavisnosti od toga koliko čega kupite. Radnje se nalaze po hotelima i te su naravno najskuplje, na šetalištima oko hotela i u sukovima unutar medina. U jednoj radnji