Evo prilike pobornicima 27. marta - neka se dokažu. Umesto da se ovde frljaju komentarima i već znanim parolama (Bolje grob), neka se u ime pravde koju proklamuju zalete na nepravedno zaposednuto Metohiju i Kosovo i kažu - brale, ja sam na budućem spomeniku pravde. Nema te cene za našu mladež... Evo, prvi ću ja... i naša mladež neka krene... u što većem broju... Pa šta ako će svi izginuti?! Sloboda nema cenu!
Situacija je jednako teška kao ona 1941. godine. Ona sila onda i ova sila danas, ako se gledaju nekakve proporcije, iste su. Kolika je billa snaga nacista onda,
Htedoh reći,
u Srbiji ima više državnih službenika na ulici, u crnim kapuljačama,
nego onih službenika u kancelarijama, bez kapuljača.
To dostignuće bi moralo biti predmet pažnje, izučavanja, zar ne?
Naravno da ne. Ovde se ništa ne izučava. Ili se dotična pojava međ ljudima (i možda još nekim ljudima pride) upražnjava, ili se dotična pojava međ ljudima (i možda još nekim ljudima pride) još uvek ne upražnjava.
Ima tome 2,5 godine. Želeli smo da ukažemo na jedan lokalni problem Beograđana sa leve obale Dunava (naselja kao što su Borča, Padinska Skela, Kotež, Krnjača, Sebeš, Jabučki Rit, Kovilovo, Ovča i dr) i pokrenuli smo peticiju za izgradnju pešačkog mosta na Zrenjaninskom putu. Puni entuzijazma dobili smo podršku i Rešivoja, aktivirali prvo građane, zatim i medije, a na kraju apelovali na vlast. Od Opštine, preko Grada, do Direkcije za puteve. U junu ove godine na Ekapiji je objavljena vest:
Sekretarijat za saobraćaj finansirao je izradu glavnih projekta za izgradnju pešačkih pasarela na teritoriji Beograda.
Planirano je da pasarele budu izgrađene na lokacijama: Avalski put - selo Rakovica, Ibarski put - kod motela "Šarić", Lazarevac kod Očage i Zrenjaninski put - raskrsnica Ovča-Borča.