"Imajući u vidu dosadašnje iskustvo sa naplatom RTV pretplate, odnosno
Ovako je to izgledalo avgusta 2009.
Tek počeo da čitam sjajan tekst o očajničkim pokušajima zaštite ugroženih ptica na Havajima, pa se setio... Upoznao sam više nasih biologa u poznijim fazama karijere, pred penzijom ili u njoj, koji su pokazivali isto razočaranje i depresivnost koju pokazuje pesimistični stručnjak koga na početku pominju, ali iz uljudnosti ne imenuju.
Da li znate Imreta? Onaj sa bradom, snimatelj.
Onaj što je njegova keva rekla: "Imam dva sina i jednog što radi u televiziji".
Ulazi on jednog dana sav ozaren u redakciju i sa ponosom kaže da su ga primili u partiju. Pa šta kažem ja. I ja sam išao u omladinsku političku školu „Lola Ribar", pa me nigde nisu primili. Tu mi on objasni kako je ovo veoma važan trenutak za našu zemlju i da svako kome je stalo do nje, treba da bude najmanje član partije.
Prohujalo je, evo, 218 godina od I srpskog ustanka, a srpske elite, pre svega akademska, politička i medijska, ne mogu, neće ili ne znaju
Често чујем колегe и пријатељe у Србији да причaju о пензијама и давањима из система социјалне заштите, попут накнада за време породиљског одсуства и боловања - то су углавном приче које говоре о систему који је прекривен велом тајне. У њима се као ликови појављују анонимни јавни службеници који издају (или пак не, како им се
Predsedavajući panelu o obrazovanju, na Kopaonik biznis forumu pre desetak dana, Svetlana Kisić nas je podsetila da će od petoro šestogodišnjaka u svetu danas njih troje raditi na poslovima koji još ne postoje. I srpske stručne srednje škole obrazuju decu za poslove koji ne postoje. Ali dok je gospođa Kisić govorila o potrebi obuke dece za poslove budućnosti, srpske škole uče ih veštinama prošlosti za poslove koji su izumrli. Taj ogroman jaz između onoga što zahteva moderno, tržišno orijentisano obrazovanje zahteva i onoga što nude srednje stručne škole u