Često mi je, sa onim svojim večitim osmehom, objašnjavao kako će otići: "Znaš, dušo, samo će me naći za pisaćim stolom. Kad neko uopšte primeti da me nema danima. Ili ako komšije osete neprijatan miris..."
Nije se bojao odlaska. Bojali smo se mi, koji smo imali čast da mu budemo prijatelji.
Otišao je upravo tako kao što je i rekao. U sred pisanja. Samo što je dama sa kojom je tada ćaskao shvatila da ne odgovara, alarmirala prijatelje i vrlo brzo je otkriveno da je umro. Baš kao što je i živeo. Pišući.
“Krao je od bogatih. Krao je od siromašnih. Krao je i od svih ostalih između ove dve grupe. Nije imao nikakvih moralnih vrednosti.” Izjavio je na sudu jedan od Bernijevih investitora – svedoka. Sud je izvago i presudio da je 150 godina robije, a sto je maksimalna kazna koju sud moze da izrekne, kao I zaplena ličnih sredstava i nekretnina (najverovatnije oko $200 miliona USD) Bernija I njegove porodice, sasvim odgovarajuća kazna. Berni je malo razočaro Sud jer je ovih dana umro na robiji od smrti, i nije uspeo da odsluži sve zaradjene godine robije.
Kakav promašaj!? Kakav dilentatizam!? Kakvo i koliko bacanje para? Kakav šamar istoriji i Karadjordjevićima, ma koliko loše mislio o toj dinastiji!?
Da
Urednik muzičkog fanzina ''Oprem dobro'' koji najduže neprekidno izlazi na ovim našim prostorima, (od septembra 1986, objavljeno 103 broja) dao je zanimljiv intervju za ''Priče sa Dexijem''...