Alexandar Lambros
Ja bih još samo Jelenu Trivan zamenio sa Sanjom Marinković. Trivan da vodi Sanjin talk show u kom barske žabe s krastama od silikona i mozgom kao polnim organom, zbog čega im je klitoris na jeziku kako bi mogle da svrše poput svoje matice JK (koja ima najveći polni organ zbog čega je i matica) čim zinu da se zahvale krojačici na izvanrednom stajlingu za tu priliku, dele savete svim onim devojkama koje jednog dana maštaju da budu kao one. A Sanja Marinković da kod Olje Bećković turbo zaluđuje da ova zemlja liči na Evropu baš kao i ona na Audrey Hepburn.
"U Rezoluciji se rad ruskih medija poistovećuje sa aktivnostima terorističkih grupa, poput Islamske države."
Dugo očekivani koncert Jelene Karleuše, jedne od najvećih balkanskih estradnih diva - recimo to tako, „politički korektno", zbog brojne konkurencije u vidu Cece, Seke i ostalih zvezda i starleta, supernovi i crnih patuljaka i patuljčica - održan je 15. maja pred oko 10.000 ljudi u beogradskoj Areni. Kažem dugo očekivani, jer je Karleuša prvi put u petnaest godina dugoj karijeri nastupala solo, a najave spektakla svakako su zagolicale maštu koliko fanova, toliko i brojnih oponenata, koji su priželjkivali „Titanik u najavi", glamurozni hepening koji će lagano dotaći dno i završiti u katastrofi epskih proporcija.
"John Pilger's work has been a beacon of light in often dark times. The realities he has brought to light have been a revelation, over and over again, and his courage and insight a constant inspiration." - Noam Chomsky
Voliš Amere, ne voliš Amere, voliš Ruse, ne voliš Ruse, .... nema problema, info maloprodaja sa jedne strane, i alternativni mediji, uglavnom, sa druge, umeju danas da zadovolje sve ukuse.
Uzimam prvo malu priču sa Wiki stranice o Džonu, australijsko-britanskom novinaru koji je dva puta proglašen za najboljeg novinara u Velikoj Britaniji, i prepričavam.
„Na kraju posete Americi grupa ruskih novinara, još za vreme hladnog rata, je rekla: ... neverovatno je, i mi smo iznenađeni posle čitanja svih vaših novina i gledanja TVa, kako po svim važnim temema vaši mediji imaju skoro identična mišljenja. Da bismo dobili isti rezultat u našoj zemlji mi moramo da stavljamo ljude u zatvore, da ih mučimo. U čemu je tajna, kako to uspevate?..."
Vrlo često sanjam isti san. Zatičem sebe u školskoj klupi, onoj gimnazijskoj i vrlo konkretnoj, uoči časa neprijatne nauke koju nikada do kraja nisam savladala. Zatičem se u trenutku kada mali odmor još uvek traje, ono neko mini rasulo, bez izlaska iz učionice i tremor pred ono što sledi – ispitivanje profesora, a na temu celokupnog gradiva. Evo me tako, na času fizike, djaci uz poslednje komešanje, usputne udarce, hormonalne eksplozije, zauzimaju svoja mesta, a ja već u klupi, očekujem profesora, očekujem da budem pitana. I neka strašna neprijatnost me obuzima, gledam oko
Na današnji dan, pre 12 godina u NATO bombardovanju zgrade Radio-televizije Srbije poginulo je 16 radnika ove medijske kuće!
To je jedan od onih tragičnih slučajeva o kojima se puno pričalo i stoga se čini da se već sve zna. Međutim, nije baš tako. Posebno kad 16-toro ljudi pogine zato što je neko drugi odlučio da ih ostavi na poziciji koja je od strane napadača zapravo bila jedna jasno najavljena meta. A sve da bi kasnije taj tragični događaj bio korišćen u propagandne svrhe.
"Mirjana Karanovic, prvakinja Jugoslovenskog Dramskog Pozorista, jedna od nasih najvecih glumica, dobitnica znacajnih domacih i medjunarodnih priznanja za svoj izuzetan doprinos pozoristu
Obraćam Vam se ne samo kao kolegi blogeru, već i kao savetniku za medije u Kabinetu predsednika Republike povodom pretećeg bankrota RTS-a.
Zbog drastičnog pada naplativosti RTV pretplate, Javni medijski servis Srbije iz meseca u mesec tone u sve težu finansijsku situaciju, koja zahteva HITNO razrešenje.
Kao jedan od kritičara aktuelnog generalnog direktora RTS-a smatram da imam moralno pravo da od Vas tražim pomoć za spas našeg Javnog medijskog servisa. Takodje, ovaj apel ispisujem motivisan profesionalnom odgovornošću.