Poštovani gospodine predsedniče,

Pišem Vam zbog užasno jakog zemljotresa koji je pogodio Haiti. Vesti o gubicima su jos uvek nejasne ali je sigurno da su zastrašujući.

Siguran sam da će i Srbija pronaći način da pomogne.

Moja molba je da ova tema Srbiji postane primarna, da se što vise državnih resursa angažuje na mobilizaciji pomoći sa ove strane.

Na kraju pisma se nalaze linkovi preko kojih je moguće pomoci iz Velike Britanije ili Sjedinjenih Država (linkovi su sa BBC-ja). Molim Vas da što skorije tako nešto bude organizovano i kod nas.

S

Svojevremeno je kontraverzni hrvatski "narodnjak" Marko Perkovic Thomson pjevao

"Sveti Ante ako si u stanju

Uzmi Stipu a vrati nam Franju."

Kako se cini  domoljubni  Marko bi mogao uskoro zapjevati:

"Sveti Ante bio sam u krivu

 Vrati Stipu i uzmi Ivu."

Odlazeci i jos uvijek aktuelni hrvatski predsjednik po sistemu "kakvih ima on je super" dugo je vremena slovio za umjerenog, neki su se usudili kazati "liberalnog" balkanskog politicara.  Svojom posjetom spomen podrucju Jasenovac te kritikom Katolicke crkve sto nema snage uciniti

Negde u sitne večernje sate bambi je nestao sa programa za opuštanje, na kom je nikao napaljeni tetreb i, vukući krila po dnu ekrana, ripio na kokošku svoje vrste. Bakica skrhane ruke je sramežljivo spustila pogled, dobivši ten boje sveže lave. Njen prvi komšija, uprkos bolu u krvavoj nozi, raširio je oči u formu slavske tacne i, otvorenih usta, pažljivo pratio tetrebovu tehniku gaženja. Princeza se pubertetlijski zakikotala kao

Bilo je proljece devedeset pete. Ne pamtim tacan datum. Samo znam da je bio maj. Ostalo mi je jos koji mjesec do mog 19. rodjendana. Kad sam se probudio iz dvonedeljnog sna, ili ti kome, nisam mogao da govorim, nisam nista video i nisam osjecao svoje tijelo. Jedino sto sam tad imao bile su misli.  Bio sam siguran u dve stvari; da sam ranjen tog prvog maja I da sam mrtav.

Vidis, govorio sam sebi i u sebi,  nije tacno da kad ljudi umru ostane samo dusa. Ostane, bar za neko vreme i misao. Prokletstvo ili ne, misao je jedino sto  ostaje covjeku u predvorju smrti.

Zadnje slike mog zivota iz tog prvomajskog jutra bile su slike krvi i uzasa. Vrisak  majke cija je petogodisnja cerka docekala smrt u  njenom  narucju. Vrelina vlastite krvi  pomjesana sa strahom od smrti ciji sam hladan zadah osjecao na licu.

Da će Sonja Biserko svedočiti pred Međunarodnim sudom pravde kao svedok Hrvatske u tužbi protiv Srbije za genocid, svojevremeno je izazvalo, pored velike medijske pažnje i veliku nevericu. Jer, nije uobičajeno, naprotiv, veoma je malo primera, da pred međunarodnim sudovima građani svedoče protiv svoje, a u korist duge države, pogotovo u tako krupnim i nadasve osetljivim slučajevima kakav je genocid. Ipak, to se nedavno desilo jednoj državi, a kojoj bi drugoj, nego Srbiji. Gospođa Biserko svedočila je pred MSP 04. marta 2014.g, a danas je prestao embargo na sadržaje njenog svedočenja i unakrsnog ispitivanja od strane zastupnika Srbije. Šta je to posvedočila Sonja Biserko, jedan od 12 svedoka, koje je predložila Hrvatska da bi dokazala svoju tužbu za genocid, od kojih je samo 6 ispitano iza zatvorenih vrata MSP?

Ako je verovati pojedinim srpskim medijima, Ratko Mladić se, po svemu sudeći (a posebno sudeći po logici i iskustvu), pouzdano krije u Crnoj Gori.

Sve kriminogene institucije Crne Gore - vlada, pravosuđe, služba bezbednosti i policija - demantuju navode srpskih medija tvrdnjama da nema indicija da se Mladić nalazi na teritoriji Crne Gore, ne dajući istovremeno nikakve dokaze za takve svoje tvrdnje.

Međutim, srpski mediji, uz nesebičnu pomoć Ratka Kneževića i poslednjih nedelja posebno aktivnog Nebojše Medojevića, a na ogromnu radost crnogorskih opozicionih partija i nezavisnih medija, raspliću klupko kriminala na Balkanu i navode vodu na Đukanovićevu vodenicu. On čuva, mazi, pazi Mladića (i zove ga Đorđe) i time direktno sprečava Srbiju da ga konačno uhapsi i isporuči Haškom Tribunalu.

Vratimo se onom prijašnjem Ponteportònu.

Putem ste mogli obići Motovun, upoznati legendu o Velom Joži – pravednom divu opisanom u pripovijetci Vladimira Nazora ili možda na drugu stranu skrenuti za pitoreskni Oprtalj (slika desno).

Umjesto da skrećemo

Ono što me uvijek privlačilo su bili primjeri pojedinaca i grupa koji se opiru mainstreamu, predrasudama, mehanizmima potčinjavanja. Primjeri onih koji ozbiljno dovode u pitanje koncepte i slike koje nosimo u svojim glavama. Otuda i ovaj post koji govori o jednom, ali ne i jedinom, primjeru pro-akcije, odbijanja preuzimanja gotovo predodređene uloge žrtve i „donjega".