Reči koje će De Gol zapisati o Čerčilu i njihovom prvom susretu u svojim ratnim memoarima će biti čuvene iz više razloga. Te reči neće samo oličavati međusobno poštovanje dvojice državnika, već će dati definiciju onoga što treba da bude državnik od formata, kao i specifikovati složen odnos koji će državnici od formata međusobno imati. Opisujući Čerčila, De Gol će zapravo opisati samoga sebe, budući da su obojica u svojoj ličnosti imali retku kombinaciju karaktera državnika sastavljenog od širokog obrazovanja, dalekovide strateške vizije i operativne taktičke sposobnosti da tu viziju sprovedu u delo. Reči koje će De Gol zapisati o prvom utisku nakon susreta sa Čerčilom će biti svojevrsna definicija onoga što državnik treba da bude, kao i defnicija načina na koji on treba da posluži svojoj zemlji, štiteći interese svoje zemlje ne samo pred neprijateljima, već i pred saveznicima:
Epoha radosti za čitavu gomilu koristoljubivih medija i sastavljača uzbudljivih naslova, eto, okončana je. Barem kad je tema dovršetak izbora američkog predsednika. Elektori uradili ono što je od prvog časa bilo jasno da će uraditi.
Poenta ovog pisma - predloga za razmišljanje - vezana je za rešenje
Sakašvili, Džugašvili, hop, hop, hop!
Već godinama sportski novinar Milojko Pantić, kao penzioner, svojim odrešitim i angažovanim javnim nastupima osvetljava najmračnije stranice naše svakidašnjice.
Njegovo najnovije odricanje od fudbalskog kluba „Crvena zvezda", zbog nesportskog i anticivilizacijskog proglašenja jednog osudjenog ratnog zločinca za počasnog člana ovog kluba, potkrepljeno je visokomoralnom i humanom argumentacijom, koju najbolje ilustruje rečenica: „...Bivša gospodo Džajiću
Boško Obradović se baš ozbiljno ugrobario ovime.
Da li je ovo antisemitizam, ili slobodni demokratski izraz?
U Dizraelijevom ranom, nezavisnom, „radikalskom" periodu, će već biti vidljivi obrisi principa „torijevske demokratije", odnosno „konzervativizma jedne nacije", koji će mu kasnije postati udarnim političkim idejama, koje će ga učiniti ostvarenim državnikom. On, neminovno svestan demokratskog doba koje ima nasupiti upravo u obliku „demokratske nacije", kao nezavisni radikal poziva torijevce da prihvate demokratiju i da se ujedine sa radikalima u novu „nacionalnu stranku" kako bi se zajednički suprostavili vigovskoj liberalnoj oligarhiji koja je u to vreme bila glavni nosilac industrijske revolucije. U ovo vreme on mašta o jednoj novoj „narodnoj stranci" koja bi povezala zemljoposedničku aristokratiju sa moralistički i radikalistički intoniranim građanstvom, kao i sa siromašnijim slojevima, nudeći viziju koja je upravo bila potrebna vremenu - viziju zrele devetaestovekovne nacije unutar koje bi bili ujedinjeni svi slojevi i koja bi mogla da pozove na odgovornost one koji mešetare na njen račun.