Predstojeći vikend u znaku je još jednog fudbalskog praznika, ovog puta kvalifikacionog, za MUNDIJAL 2010. Sastaju se fudbalske reprezentacije Rumunije i Srbije. Pošto se meč igra u dalekoj Konstanci, na obali Crnog mora, domaći navijači ostali su bez slatke stadionske groznice, koja uspešno zamenjuje i bensedin, i kafetin i ostala sredstva odvraćanja od one poznate (auto)kletve:
Rat u Bosni i Hercegovini trajao je od 6. aprila 1992. do 14. septembra 1995. godine. S obzirom na trajanje, broj žrtava, razaranja i počinjene ratne zločine, rat u Bosni i Hercegovini predstavlja najveći oružani sukob u Evropi nakon završetka II svetskog rata.
Najnovije, septembarsko izdanje "REPUBLIKE", glasila gradjanskog samooslobadjanja, objavljuje poučan tekst Gorana Cetinića o poraznom i alarmantnom stanju domaće ekonomije:
Ekonomski antibarbarus
REALNO STANJE PRIVREDE SRBIJE
Istorijskoj i političkoj mitologiji, duboko ukorenjenima u društvu, pridružio se novi fenomen: ekonomska mitologija. Od »moralnog prava da eksploatisana Srbija upadne u monetarni sistem«, preko činjenice da u pregledu privrede Srbije u Wikipediji
Ova zemlja ne može da se uspravi i upristoji jer je u znaku - nadimaka! MIŠKO (Mišković), MIŠA (Milan Beko) i CANE (Subotić) samo su vrh ledenog brega, na koji se nasukala moderna Srbija.
Sada se javnost može sablažnjavati milionima i milionima evra, uz pomoć kojih ratni profiteri vrše medjusobna prebijanja, tj. obračune! Djavo je došao po svoje! Ono što je rodjeno u švercu, kriminalu i prevari mora ovako da se okonča! Porazom civilizovanosti, zdravog razuma i nade u prosperitetnu budućnost!
PROLEĆE JE, A JA ŽIVIM U SRBIJI!
Ove nedelje, dok su se mediji bavili jednom umetničkom fikcijom, na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu svedočio je Momir Nikolić. Ne lik iz filma, već bivši oficir Vojske Republike Srpske.
Ove nedelje njegove reči izgovorene pred sudom za ratne zločine nisu iz nekog filmskog scenarija, već stvarne. I tragične.
Kako su jedan po jedan balkanski političar i oficir, milom ili silom, odlazili u haški Tribunal, zaoštravalo se pitanje odgovornosti onih koji su im govorom mržnje pripremili teren krajem osamdesetih, dakle intelektualaca i novinara. Javnost u Srbiji je podeljena: jedni misle da im je mesto na optuženičkoj klupi, drugi
Da je privatizacija društvene i državne svojine posredstvom Agencije za privatizaciju, a sve sa blagoslovom resornih ministara, tj. alavih stranačkih kasa, bila u neutvrdjenom obimu pljačka, svedoči i primer LUKE Beograd! Pred našim očima kriminalci visokog ranga bukvalno su oteli hektare i hektare skupocenog gradskog zemljišta, i nikom ništa! Da nema agilne i hrabre Verice Barać, jedan od najvećih kriminalnih poduhvata ostao bi u mraku fioka:
Tužilaštvo pre tri meseca zatražilo od policije da ispita sve navode iz krivične prijave Saveta za borbu