Čovek prosvećenosti? Slika se snažno nameće u najdoslovnijem smislu reči. Vilijam Blejk ga predstavlja u svojoj kompoziciji Prijatan dan ( Glad day ), u njegovoj golotinji, mirnog i sigurnog, raširenih ruku na tamnoj pozadini. On je u centru univerzuma: čovek prosvećenosti, u iskušenju sam da kažem. Gotovo isti stav vidimo kad Renjo usred
Pontijak je uspešno vodio sastanak saveta plemena budivši im sećanja na trijumfe iz prošlosti; ispričao je jednu verziju poruke koju je Indijancima propovedao delaverski prorok.Prorok je, rekao im je, pošao na dugo putovanje i sastao se sa samim Gospodarem života koji je nesrećan što su domoroci dozvolili da postanu žrtve belih ljudi. '' Ovu zemlju u kojoj živite, '' naveo je Pontijak reči koje je Gospodar života navodno uputio proroku, '' napravio sam za vas, a ne za druge. Zašto ste dozvolili belcima da žive na vašoj zemlji? Isterajte ih i povedite rat protiv njih. Oni mi se
Očigledna sudbina jeste da stignete do najboljeg ili bilo kog drugog mesta i pre nego što kročite tamo. - Džoš Bilings
Velika prednost Amerike u 19.veku bila je njena neodređenost. Američka neizvesnost, plod neznanja i napretka, podsticala je optimizam i odlučnost. Iako je malo ko bio spreman da prizna tako nešto, u doba između Rata za nezavisnost i Građanskog rata ta neodređenost je bila izvor američke snage.
Amerikanci su se već manje isticali po onome što jasno znaju ili u šta neopozivo veruju nego po svojim velikim i promenljivim nadama. Ako su druge
Početkom devetnaestog veka Amerika je posedovala mnoge očigledne osobine junačkog doba - neistraženu divljinu gde su ljudi bili ugroženi od divljih zveri i neprijateljskih plemena - te ne čudi što su se tu ubrzo pojavili američki pandani drevnih junaka. Međutim, neizvesnosti vezane za državne granice, težnje i jezik, kao i tanka linija koja razdvaja činjenice i nade, imale su svoj pandan u neodređenoj granici između junačkog i komičnog. Prvi američki narodni junaci izašli su na scenu praćeni salvama grohotnog smeha. Nosioci nacionalnih ideala bili su mete smeha nacije. Ta
Mozemo li bez ove recenice?
Zbog takvih kao sto si ti.
Mozemo li da to ne govorimo jedni drugima i to brzopleto i bez previse razmisljanja.
Mi, Srbi, mozemo li bez te kobne i zlokobne i zloslutne recenice?
Mozemo li da ne mislimo o sebi kao o specijalnom narodu, pojedinacno i uopste? Ako to uspemo necemo tako cesto izgovarati losu I
Pridružujem se Američkom Nacionalnom danu molitve a to je 7.maj.
Natonal Day of Prayer je dan koji je označen od strane SAD kada se ljudi sakupljaju da bi se molili zajedno, naročito za svoju zemlju. Kreiran je kao pokretni praznik 1952.godine, a predsednik Ronald Regan ga je fiksirao da to bude svakog prvog četvrtka u maju.
Kult drveta i biljaka jedini je od starih kultova sa kojim se crkva, naročito srpska pravoslavna, brzo i bezuslovno izmirila, tako da on danas u njoj ima naročito svoje mesto i svoju simboliku. Kao što se u starim religijama nijedna kultna radnja, ni molitva, ni žrtva, nisu mogle ni zamisliti bez određenih manipulacija sa grančicama kakvog svetog drveta, tako se u nas ne može izvršiti vodoosvećenje bez bosiljka; i kada naše starije žene, idući u crkvu, nose u ruci bosiljak ili, na Primorju, grančicu masline, one čine isto što i savremenici Sofoklovi, koji su idući u hram, obavezno
Postaviti zabor tj. ogradu od zla? Da li je moguće to učiniti? Bojim se da nije ali može se mnogo toga drugog uraditi a da je blisko zaboru.
Neki su od zla napravili modu u naše današnje vreme. Pouke mudrih mogu biti odbrana od zla i '' duhovni vitamini ''.
Izobličavanjem zla često se ništa ne postiže. Ali upućivanjem na dobro, zlo se izobličava samo po sebi. Strogo treba da pazimo da ne primamo lukave telegrame čiji je pošiljalac : ZLO.
Čini mi se da se danas previše upotrebljavaju reči '' imati pravo '' na nešto. Mislim da je to jedna svetska logika