Dobro, šta smo sve imali:
- babe (moja je bila grozna, gora od Lepine)
- kćeri i sinove (moji su još mali, ko zna šta će sve tu da se ispostavi!)
- muž mi je zabranio da pišem o njemu (a ja uvek slušam svoga gospodara)
- roditelji su mi umrli i o tome nemam snage da pišem.
Dakle, o svekrvi. Zakonski sam se obezbedila sa usmenom dozvolom i dva svedoka.
Kad pomislim na svekrvu uvek je vidim sa punim tanjirom, kako kaže - Uzmi još malo, zdravo je. Mislim da je prvih godinu dana zabavljanja sa njenim sinom
Onom ko je izmislio slušalice za preslušavanje muzike...bog da mu da rajsko naselje!
Kad buka (i muka) unutrašnjih misli preti da poklopi buku kompa, TV-a, violončela, tinejdžerke, komšije pekara i ludaka u autobusu, znaš da je pravi trenutak da izvadiš slušalice, utakneš ih u telefon i izađeš na Sunce.
Najviše volim one male, što se zavuku u uvo. I velike su kul, samo te one baš odseku od spoljnog sveta. Možeš da padneš niz stepenice ili se zakucaš u kola i prolaznike. Priznajem, ja sam jedna od onih što nesvesno igraju na pešačkom prelazu, klimaju glavom u autobusu i pomeraju usta u bezglasnom pevanju u Pošti. Plej lista mi je jako kratka, desetak pesama koje vrtim u krug. Nit su mi najomiljenije nit su vezane za značajne ljude i događaje.
Jedino što im je zajedničko je da izazivaju prekid stvarnosti.
Iz odmah.
Ima trenutaka u životu kada si mogao da skreneš levo od Albukerkija i promeniš tok lične istorije.
Mogao si da zagrliš, umesto da odeš.
Mogao si da staviš tačku, umesto da slinavo nastaviš utabanim stazama.
Mogao si da zalupiš vratima i uskočiš u rupu, gde god te ona vodila...moja Alisa.
- Zašto i mi ne uzmemo kredit kao baba i deda i kupimo nova kola? Ova stara se raspadaju.
(vraćamo se iz grada, noć je i pada kiša, a brisači se konstantno zaglavljuju, pa moram ručno da ih gurkam ili da se nadam rupi, onda se opet pokrenu...ništa ne vidim, počinjem ozbiljno da se brinem i rešavam da stanem sa strane dok pljusak malo ne umine)
- Zato što je rizično, mrmljam kroz zube i uzdišem.
Petar Surla je rodjen 1979. godine i njegova struka je marketing. On i moj muž su se nekim čudom pronašli u raljama liberalnog kapitalizma, gde su obojica glumili poslovne ljude. Ali, kako istina kad tad izadje na videlo, tako je Cvexkeks ubrzo shvatio da Petar ima mračni predmet želja - fotografiju. I to ne bilo kakvu, već railway photograpy! Dakle, on je jedan od onih...Zaljubljenik u vozove, pruge i daljine...Evo šta o njemu kaže Google: Petar has participated in many tematic