Retko idem na koncerte bendova čije lik i delo slabo poznajem, ali kad dobijem besplatne karte, što da ne (muž, te večeri u svojstvu vozača, ljubitelj HC-a : E, vala, na Pusiket dols, ni mrtav!). Preskočiću mlade nade Operacije trijumf (muž, cinik: Jel oni misle da je Bonžovi rok?) i odmah prelazim na...publiku. O Dz. Blantu - kasnije.
Dakle, publika. Divna, da bolja ne može biti. Nikog mlađeg od 20 godina, pa sve do kasnih četrdesetih. U Expo centar se ulazi na jedna jedina vrata, nema svađe, guranja, histerije. Red se otegao 200 metara, a svi
Moj omiljeni bloger Bojan Ljubomir Jugović i jedan od njegovih b(l)ogovskih eksperimenata.
Otkrijte i druge. Jedan je BOBO!
Većina ljudi kao asocijaciju na Brazil ima plaže, karneval, sambu, mrdajuće guze prelepih meleskinja, fudbal, eventualno kapoera i, baš ako mora, favele. Valjda to zapadni turisti od Brazila jedino i vide. A tamo buja najčudniji svet greha, kriminala, zabave, agresije i ljubavi prema životu (kakav god da je). Da se ja ne pravim mnogo pametna (u Brazilu nikad nisam bila), pisaću vam o filmu i muzici sa tih prostora, pa ako oni lažu - i ja lažem vas.
Milan Drča u časopisu Time out za baile funk ili funk carioca kaže da je jedan od najopasnijih muzičkih
Godina je 1992., prošli vek. Imam 22 godine, mrtva sam bolesna i isto toliko zaljubljena. Priča je manjkava u svakom pogledu, osim u moći predikcije.
Tog proleća je Mesec bio u u konjukturi sa Merkurom, a Venera u trećoj kući. Saturn je izlazio iz pete kuće i ustupao mesto Suncu. Grad je uništio useve, ratari blokirali puteve tražeći od vlade gorivo, studenti protestovali, a Mali Đokica je našao devojku. U nizu događaja koje će sledeće generacije učiti kao presudne, desio se i taj prelomni trenutak za sudbinu jednog dečkića i jednog naroda. Narodu
Nemam pojma šta znači njen nik - karalejla.superbljuh, ali znam da piše muški (nema veze sa muškim i ženskim pismom!) i da joj je avatar savršen!
Pročitajte Mišićnu masu i ostale blogove.
Uživajte!
У духу надолазећег 8. марта, враћам се старом тексту...
Ово није социолошка студија, просто запажања са "терена".
Наше бабе су живеле на селу, нису ишле у школу, од малена су усмераване на рад по кући (основна школа - кување и прање, напредни курс - кукичање, вез и плетење), око стоке и на њиви. Удавале су се преко проводаџика
Следеће године пуним четрдесету. Није баш да сам у фазону да ми се "на пола животнога пута, у мрачној шуми нога створила", али ако је веровати опскурном медицинском тесту на интернету, коме сам се озбиљно подвргла (скоро ништа нисам слагала), живећу још четрдесетак. Па, рекох себи, сад ил никад, време је да почнеш да
Рад у средњошколској библиотеци је рај на земљи. Никада се од тога нећеш обогатити, али ћеш уживати (дијаметрално супротно проституцији). Шта читају библиотекари? Оно што морају, дакле, оно што читају ученици: сабране Купохоличарке, Исидоре Бјелице, Спонзоруше, Љиљане Хабјановић Ђуровић, (не, немамо Рањени орао! Како
Ово није социолошка студија, просто запажања са "терена".
Наше бабе су живеле на селу, нису ишле у школу, од малена су усмераване на рад по кући (основна школа - кување и прање, напредни курс - кукичање, вез и плетење), око стоке и на њиви. Удавале су се преко проводаџика (па шта добијеш на бингу, добио си), одлазиле да живе
ових дана на блогу...