Koliko god ljudi bili uvereni u svoje sposobnosti da razlikuju istinu od laži (ili, daleko bilo, da slažu tu i tamo), nauka govori nešto sasvim drugo. Naime, na osnovu više istraživanja verovatnoća po kojoj su ispitanici bili u mogućnosti da detektuju neistinu bila je u proseku tek nešto više od 50% (tačnije 54%) - što je u principu jednako uspešno koliko i puko nagađanje.
Mnogima, a posebno onima koji su kroz školovanje viši bili izloženi prirodnim i tehničkim naukama, nisu promakle sličnosti koje postoje između modela koji opisuju neke kako osnovne, tako i znatno složenije pojave u potpuno različitim oblastima. One se u teoriji nazivaju sistemskim analogijama ili izomorfizmima, a tema bloga je koliko se pomenute sličnosti koje postoje u fizici ili tehnici mogu promeniti i negde drugde - u ekonomiji ili istoriji, na primer, kao i u ostalim društvenim naukama.
Izgleda da su za marketare svih boja i uzrasta stigla neka bolja i berićetnija vremena. Jer konačno je, po svoj prilici, došao kraj svim onim bezličnim ispitivanjima javnog mnjenja, prelistavanjima hiljada krajnje neinspirativnih anketnih listića, beskrajnim preturanjima po terabajtima korisničkih podataka skupljenih po društvenim mrežama i reklamnim banerima rasutim po internetu, ili, daleko bilo, organizaciji neretko prilično neinformativnih fokus grupa. Naime, klasičan marekting izgleda da već uveliko ustupa mesto jednoj potpuno novoj disciplini - neuromarketingu.
"Svaki čovek ima cenu, ali ja ću, ipak, novac ulagati u one levo i desno. Jer, dokle god čujem žamor sa obe strane čini mi se da sam na dobrom putu."
Pre 50 godina, 20. jula 1969. čovečanstvo je učinilo još jedan od velikih koraka u svojoj naizgled neutaživoj težnji da prevaziđe granice sveta u kome živi, malim korakom kojim je astronaut Nil Armstrong kročio na površinu Meseca. Sad, ovaj veličanstveni događaj nažalost, ili nasreću, nije jedina tema bloga, već je pre povod da se ispriča i priča o još jednoj, u principu prilično nedorečenoj temi - socijalnim eksperimentima.
Ili, što neko reče: „Nikad ne dozvoli da dobra kriza propadne uzalud". Jer, teško je uopšte i zamisliti da neko u vremenima kada se većina bori za život, ili bar za puko preživljavanje, razmišlja o tome kako da se obogati. Ali, brojevi neumitno (da ne kažem eonima) govore suprotno. Doduše, za slučaj najvećeg ikada do sada zabeleženog transfera bogatstva ne treba kopati preterano daleko u prošlost, jer, to se dešava upravo sada.
Ima i onaj trenutak u kasno popodne kada, dok skupljate stvari na nekoj od bezbrojnih mediteranskih plaža, primetite koliko čudnu toliko i interesantnu stvar. Da je pored mnogih hotela, pansiona i restorana na promenadi u prvom planu - kazino. Sad, naravno da nećete tamo i otići (dobro, neki možda i hoće), ko zna zašto, ali dobrim delom možda i zbog čuvene kockarske kletve - po kojoj kuća uvek na kraju dobija.
Zamislite svet izobilja, i to ne iskjučivo biljaka i životinja, već svih postojećih oblika informacija. Od objava na društvenim mrežama, preko vesti, rezultata istraživanja, ideja, pa sve do nebrojenih prigušenih glasina. Upravo sve to i predstavlja fascinantno carstvo informacionih ekosistema.