Čitajući ovih dana blogove o Istri (topcat), setih se leta 2004. godine, i jednog nezaboravnog koncerta: Pulska arena, 29. jul, Eros Ramacoti. Atmosfera na koncertu, prepuna arena i fenomenalan nastup oduševili su me, tako da i danas volim da čujem hitove poput "Adesso tu", "Fuoco nel fuoco", "Piu bella cosa"... Iako nisam neki njegov fan, taj specifični glas i italijanski šarm u njegovim pesmama ne ostavljaju me ravnodušnom.
...rekao je Duško Radović.
A vi dragi moji blogokolege (posebno blogokoleginice)?
Da li plačete i kako to radite?
Tiho, bezglasno, prigušeno, sa grimasom na licu i nepravilnim disanjem ili bez grimase na licu, kada samo suze teku.
Ili su to suze radosnice, kada se smešite, pa čak i smejete dok plačete.
Možda ipak plačete jako i glasno.
Neki ljudi plaču bez razloga, ili iz razloga koji za druge ljude
Jednom davno, živeo je srećan i vredan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao.
Bio je vredan. Veseo. Jednom rečju, bio je srećan dok je radio.
Pevušio je vesele pesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični.
Sigurno ste mnogo puta slušali i čitali: radite ovo ili ono, i nemojte raditi to i to u određenim situacijama. Ali zapitajte se da li vam je iko dao „uputstvo" kako da sve to osetite kao trenutnu sreću koja vas relaksira i uverava da je život lep.
Zapravo, lako je potruditi se da usvojite sve te savete prijatelja, psihologa, učitelja ili poznanika, ali niko ko nije osetio slično, ne zna koliko je teško osetiti sreću u malim stvarima kada vas pritiska, vama se čini, najteža situacija u životu. Osećate da je nemoguće
Ovih dana sam u nekom blues raspoloženju, te intenzivno slušam Geri Mura. Pa, ko voli - nek izvoli :)
Pesma ima čudan naziv "Dostaje". To je reč izmišljena da opiše pomešana osećanja između "nedostaje mi" i "sad je stvarno dosta". Ovo je demo verzija (aranžman će biti bogatiji), mahom rađena na kompjuteru, i hoćemo da je podelimo sa vama, jer nas interesuje vaše mišljenje...
(copy/paste sa youtube-a)
Noćas zvuči mi tišina
kao odred violina,
ili to vetar nešto izvodi?
Možda "Koncert za Dilemu"?
Varijacije
Šta zračiš - to privlačiš.
Ono što tražimo to ćemo i naći, a ono što se nalazi u nama to ćemo i privući.
Ono što želite, to želi vas.
Kakve su ti misli, takav ti je život.
Jednom kad odlučite da krenete u avanturu, vrata se sama otvaraju.
Velika srca vole, dok mala čekaju da budu voljena.
Ponekad oni koji vas najviše povrede su zapravo oni koji su vam najviše pomogli.
Ništa što nam se dogodilo ne možemo da promenimo, niti da žalimo zbog toga. Kako god bilo, to su lekcije koje je trebalo
Srećem po gradu pedesetogodišnjake koji guraju kolica ili u naručju nose bebe, a pored njih šetaju zanosne skockane prelepe mlade žene. Ne, nisu im to ćerke (iako bi mogle biti), niti su u kolicima, tj u rukama unučići (i to bi moglo biti, jer ih neki od njih i imaju).
Ne izgledaju mi baš presrećno - oni, ti pedesetogodišnjaci. Iako se smeše. Više mi izgledaju premoreno i iscrpljeno. I nekako mi ih dođe žao. Imam utisak da se ne snalaze baš najbolje u tim novim ulogama, ali se svojski trude, trošeći i zadnji atom snage da