Pre tri dana sam videla sledeci komentar na vest "Britanac poginuo na Petrovaradinu":
"Nemam nista protiv Exit-a, u stvari, bio sam u NS par dana pre pocetka istog....
Ali, sama definicija polupijanih engleza koji bauljaju Petrovaradinom mi se ne dopada, sa stanovista ideje o sigurnosti ucesnika...
Ni malo me ne cudi da je decko englez, pokoj mu dusi, ali ko ih je ikada video kako se ponasaju i leze po inostranstvu i aerodromima, kao sto sam ih ja preskakao na aerodromu Charles De Gaulle u Parizu, zna o cemu pricam...
Nije do organizatora, samo mesto je takvo da je jako rizicno za neodgovorne ljude... "
Ne znam gde živite, čime se bavite, koliko zarađujete, a koliko trošite. Ne znam koliko često (i da li uopšte) idete u pozorište, bioskop, kafanu, na koncerte. Ne znam da li ste bili na letovanju, ne znam kada ste zadnji put (i da li ste uopšte) bili na Zapadu, ni kada (i da li) u unutrašnjosti. Ne znam kakvi su vam prijatelji, kolege, komšije, rođaci.
Gost: Krugolina Borup
Mama, šta se dešava kad umreš?
"Pa, ne znam sine. To niko ne zna." (Pa, odakle mu sad ovo pade na pamet? I to pred spavanje?? A nema ništa u Škorpiji. Doduše, vladar prve u osmoj...)
"A ja bih stvarno voleo da znam. Jaaaako me zanima!" ('Bem ti i onolike filozofe, silno vreme potrošili, a rašta? Nigde 'ready-made' odgovora kad ti treba, nego parola - majka, snađi se kako znaš i umeš!)
"Pa, mnoge zanima, ali niko tačno ne zna."
"A gde onda ideš?"
Ne, nije reč o ocenama, o školskim uspesima, o odlikašima. Reč je o mentalitetu „lošeg đaka“, o većinskom načinu funkcionisanja u ovoj nesrećnj zemlji.
Kada mi je pre par meseci prijatelj pričao o tome, bila sam sumnjičava. "Dođe, spaqje motorče u gepek i vozi te pijanog qći", kako da ne? Mislim, znam koliko G. može da popije i znam da u takvom stanju čovek može da vidi i neverovatnije stvari od spasioca sa motorčetom koje se spaqje u gepek :)
Bila sam mala kad sam shvatila da su sve velike stvari vec otkrivene. Secam se svog razocaranja (sa nekih 7-8 godina) spoznajom da nije ostalo nista sto bih ja mogla otkriti jer je vec otkrivena i struja i telefon i televizija, automobili, avioni... Nije bilo nista cega bih se mogla setiti, a da to neko vec nije otkrio ili izmislio :-) Tada su vec poqsali da mi objasne da je to los put ka Otkricima i Revolucionarnim Pronalascima, a mnogo godina kasnije sam i sama imala priliq da vidim kako nauka funkcionise i koliko znanja i vremena je potrebno za jedno dobro istrazivanje, koliko ljudi radi na svakom ozbiljnom projektu.
Verovatno se svi cesto srecemo sa tim da drugi ljudi nase postupke vide mnogo drugacije nego mi. Bar meni se to desava relativno cesto. (Da lagano predjem u prvo lice i manem se tih ograda "svima", "nikome", "ljudi nekad" i sl.) Ja to ne smatram za posledicu lose komunikacije. Pre bih rekla da je to cesce posledica drugacijih pogleda na zivot. I ne mislim da je lose sto imamo razlicite poglede na zivot. Sve dok mozemo da razgovaramo, i sto je mnogo vaznije-da se cujemo.
Naravno da nikome nije prijatno da cuje negativnu kritiq. Ili u prvom licu-ni meni nije prijatno da cujem negatvnu kritiq. Ali moje duboko uverenje (sto bi rekao Predsednik) je da je negativna kritika mnogo sigurniji teren nego pozitivna. Kad mi neko govori da gresim uopste nije bitna namera sa kojom to radi. Bitna je jedino sustina. Jer, ako gresim to mogu uvideti i poqsati da greske ispravim. U ukazivanju na greske nema prostora za lose namere. Ako me neko hvali-e, tu se vec zapitam...
Novine ne citam-nemam za to ni vremena ni zivaca, ali povremeno bacim pogled na naslovne strane kad qpujem cigarete na trafici, taman toliko da se uverim da je dobro za moje zivce sto ih izbegavam :) Naravno da ima casnih izuzetaka, ali oni zasluzuju ozbiljniju analizu nekoga ko je kompetentniji, ili bar nekoga ko ih redovnije cita.
Kad malo bolje razmislim, ne citam ja ni dovoljno naslovnih strana, ni dovoljno cesto, da bih se upustala u bilo kakve analize svega sto se prodaje na trafikama i smatra novinama. Zato cu da svoju analizu ogranicim na par primera iz vesti B92 koji su mi zapali za oko u poslednjih par meseci.
Posto mi se ime prvi put pojavilo na naslovnoj strani bloga (sa novinskih naslovnih strana ne silazim :P), da iskoristim momenat slave pa da jos nesto napisem....
Ateista sam-gresna mi dusa, ali takav izbor coveq ne garantuje da se nece naci u situaciji vernika. Zvuci cudno, ali je istinito. Nesto kao-ako je svaki korisnik zdravstvenih usluga pacijent, onda je mozda i svaki korisnik crkvenih-vernik?
Imala sam dva susreta sa predstavnicima SPC u skorije vreme. Sto su se, bre, modernizovali!
Pre par meseci sam imala smrtan slucaj u Familiji, a zbog opravdane sprecenosti