Kad se kao hladan vazduh u kosti uvuce,
pa te u sred guzve zaskoci, i prekrije lice
i u ocima izadje prva,
kad pored buke nadjaca vrisak u glavi,
i trazi svoje mesto kud god da krenes,
kad se u snu skupca pored tebe i ujutru
s tobom budi spremna da te u stopu prati,
verna a ne cuti,
i bori se dok te ne slomi, i na licu ti zadrhti,
ta tuga na vrhu prstiju svoju melodiju pevusi
i ceka savrsen trenutak da ti upropasti dan...
i kad ode stara kuja zna put kojim da se vrati
kako da za srce ponovo ugrize
Trag duboko skriven iza prkosnog lica, tuga pronikla u zenicama bezbojnih ociju, i oziljci zatoceni ispod koze i reci skrivene u tudjim mislima...sedi na klupi u javnom parku i pusi necije izgubljene cigarete dok dim prekriva pogled ka reci kojom protice smece,barem se smrad stapa sa smradom...i onaj golub na grani poludrhtavo krece ka korici hleba staroj tri dana sto ga ni ulicni besni psi nece...tuzna vrba povija svoje mlitave grane ka prasnjavom keju i sapuce nesto stepenicama umornim od preteskih nogu putnika sto nesto jure sto se stici ne moze i psuje u vetar da ih malo brze ponese jer
Ako ti je za tvoje bolje sutra potrebno moje loše danas onda imaš problem sa našim juče...
U kori mog okcipitalnog režnja igra jedan nervni impuls, skakuce u ritmu tvojih patika... i ja se smešim, bezrazložno, duboko u to verujem... umesto da mislim o danas ja se sećam juče i prelistavam one isečke od sećanja u svojoj glavi, tražim izgubljeni momenat u rubu tvojih usana i reči što su prošle kroz atom vremena... zadrhtale su mi ruke umorne od čekanja... eto u jednom sasvim običnom danu, onom bez očekivanja i perspektive da se bilo šta