-92, 93 ili 94. Ne znam, jedno od ta tri, ali znam da sigurno nije 95.

To je bio moj stndardan odgovor kada bi me neko pitao koji je broj vatrogasaca, murije ili hitne. Nisam ih zvao pa ih nisam ni imao u glavi. Da, znam da je to pomalo ludo i to sam i tada znao pa sam elegantno resio problem tako sto sam povezao novine „Revija 92“ sa murijom i tu negde u osnovnoj skoli barem iz kombinacije izbacio cuvare javnog reda i mira tako da Ivica ne mora da se brine da kada se javi na moj poziv da cu mu reci:“Izvinite, pogresan broj“, ali 93 i 94 su ostala moja teskoba sve do pre nekoliko godina kada sam sam prvi put pozvao Hitnu Pomoc.

Vracam se sa fakulteta. U glavi mi je samo jedan stupidan grafit:“Toliko je zima da ni rodjenu majku ne bih pustio napolje“ i stvarno ta cudna beogradska mesavina malog minusa i velike kosave daje samo zelju da se negde zabijes i ne izlazis. Zato kada prodjes Beogradom jednim od tih dana mozes da vidis veliki broj namrgodjenih lica zabijenih u asfalt. Jednog takvog dana dok sam zurio i vise od ostalih tamo negde pored prodavnice „Big Bull“ u Uzun-Mirkovoj ulici vidim dete prosi. Nista neobicno, ali ucinilo mi se pa sam bolje pogledao i video da to dete ima boginje, da drhti i slini i sve to u nekoj majcici. Ja da ga vodim kod mene gajbi ne mogu, a ne znam ni kako da mu pomognem osim da zovnem Hitnu Pomoc. I dovatim ja mobilni i ubodem iz prve broj. Javi se sluzbenik, ja mu objasnim situaciju, a on meni kaze:“Aha“ i prebaci me na drugi lokal. Sada se javi neko uverziraniji, ja ponovim pricu, a zaposleni mi kaze:“Ma znate, gospodine, nije to slucaj za nas. Nazovite vi socijalno pa da oni rese.“ Dzabe sam ja objasnjavao da bolesnom detetu ne treba obrazac za deciji dodatak nego Hitna Pomoc, ali sve sto sam dobio kao odgovor  je da se uvek oko tako nekog deteta vrzma makro tako da kada krene frka oko prosjaka, a on dodje i premesti ga na drugu lokaciju. Pokunjen sam zavrsio razgovor i zapalio kuci. Dugo sam posle toga mislio na to detence i uspeo sam samo da smislim da nikada necu davati pare prosjacima, jer ako njihovi makroi vide da „nema leba“ od tog posla valjda ce stoka da digne ruke. Prosjacenje nije tema pa se vracam na prvobitnu misao.

Mom ocu je vec duze vreme lose. Ima problema sa srcem i klasifikovan je kao tezak srcani bolesnik (ne bih da ubacujem medicinske izraze). Vec skoro 2 godine ide od jedne bolnice do druge i tako sve u krug mada je posle svakog sledeceg kruga sve losije i losije. U nedelju zovu me moji i prvo sto cujem od tetke je da je otac u katastrofalnom stanju. Pokusavam da pricam sa njim, ali to su nepovezane recenice isprekidane u nerazumljive reci. Kazu mi da su zvali Hitnu pomoc, ali da oni odbijaju da dodju. Od ukucana niko ne vozi, a on vise ne moze ni da se krece tako da mogu sa 9. sprata da ga iznesu samo na nosilima. Oseca bolove u grudima i hvata ga jeza. Prijatelj koji je bio u stanu opet (po treci put) zove Hitnu Pomoc gde ga sluzbenik pita:“A da li ima gusenje“, covek kaze da nema, a sluzbenik:“A pa onda nista, onda ne moze. Mora i da se gusi da bismo dosli“. Tu je prijatelju potpuno prekipelo i nazvao je ponovo, a onda je pocelo prebacivanje sa lokala na lokal a na svakom lokalu ponovno opisivanje situacije uz odgvore savrseno blage i stalozene kao da se vodi prica na promenadnom koncertu u Kolarcevoj zaduzbni, a ne prica o zivotu ili smrti. Poslednji lokal je bio nacelnikov, gde se prvo njegova (ili njena) neka sluzbenica javila i priupitala odakle njemu pravo da on zove nacelnika (zvuci li ludo? pa nije on zvao nacelnika, nego se vi igrate ping-ponga). Posle omanjeg prepiranja ide recenica:“Nacelnik bi zeleo da poprica sa pacijentom“ i to opet receno u stili Clark Gabel- a, stalozeno sa puno smeka i vremana potrosenog na izricanje tih sedam reci. On hoce da prica sa pacijentom koji se gasi i koji vise nije u stanju da izgovori ni jednu jedinu rec. Ne stvarno, titula mora ici kralju!
Pristanu oni posle dodatnog ubedjivanja da posalju vozilo. Dodje ekipa i lekar pogleda mog oca. Lekar se skandalizovala kada ga je videla i direktno odvezla u Urgentni Centar. U jednom od tih momenata u trenutcima izmedju prvih simptoma grcenja, pecaknja, bolova u grudima i prebacivanja u Urgentni moj otac star 59 godina je doziveo infarkt i izliv krvi u mozak. Pola jedne hemisfere je pod krvlju i lekari u Urgentnom se i u ovim momentima bore za njegov zivot.

Ja pokusavam da se na sto brzi nacim prebacim iz Nemacke u Beograd, ali to ide dosta sporo.

Sad, zasto ja ovo pisem. Ovde, u Nemackoj, igrom slucaja delim stan sa jednim anesteziologom koji radi u Hitnoj Pomoci. Cesto ga vidim nocu dok piskara neka pisma. U pocetku mi je bilo simpaticno jer nisam mogao da verujem da se cistokrvni nemac lozi na romantiku ruskih mega romana XIX veka, ali onda sam video da to radi sa velikom nelagodnoscu. Stvar je u tome da kada god mu se desi smrtan slucaj on mora da napise pismo porodici preminulog pacijenta.
Ja bih voleo da pitam, zbog ozbiljnosti stanja u kojem je moj otac, ko ce, ako dodje do nezeljenog, da napise pismo. Sluzbenici kraj telefona, nacelnik, njegova sluzbenica…pitam:KO?Molim vas, cinjenica je jedna:da su oni odreagovali na prvi poziv moje porodice moj otac bi zasigurno prosao sa manjim posledicama, a njegovo stanje bi bilo kontrolisano.

Pitanje: Ko? je vise retoricke prirode, jer niti meni niti mojoj porodici ne treba pismo nekog neiskrenog lekara, ali bih voleo da mi nacelnik Hitne Pomoci posalje pismo u kome ce da odgovori zasto se nije odreagovalo na prvi poziv, zasto se njegovi sluzbenici ponasaju arogantno i nadmeno dok neko umire?

Nemojte molim vas samo da mi objasnjavate stvari finansijskom situacijom u Srbiji ili da je Hitna Pomoc imala previse posla pa nisu stigli (naglasavam da su posle poslednjeg poziva bili na vratima stana u roku od 10 minuta- znaci mogu da odreaguju brzo, ali samo ako hoce).

Da sumiram. Ja, Milan Obradovic, imam dva iskustva sa beogradskom Hitnom Pomoci i u obe situacije oni su odregaovali neprofesionalno s tim sto u oba slucaja ljudi stradaju zbog njihove aljkavosti, a pismo ako saljete adresirajte na:

Milan Obradovic
Kumpfmühlerstr. 61,
93053 Regensburg,
Bayern, Deutschland

Ili

Porodica Obradovic
27. Marta 3
Beograd

Verujem da ce majka uspeti da obrise svoje suze i da mi procita Vase pismo ako posaljete na beogradsku adresu.

Iscekujuci Vas odgovor srdacno,

Milan Obradovic

P.S. Nemam dozvolu od drage mi osobe da opisem situaciju u kojoj mu je roditelj umro dok je pricao radniku na centrali Hitne koji mu je rekao:"Druze, tako ti je to!Rak je opasna bolest"

Ako nista, barem trazim malo vise razumevanja za sve takve situacije!

 

obradovic_milan

obradovic_milan
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  20.10.2008 VIP izbora:  1 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Korisnikova VIP lista

-

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana