Sjeverin... Krenes od moje Varosi na cevape u Sarajevo, procices kroz Sjeverin. Sjeverin je rodno mesto majke mog dobrog druga Doce. Sjeveriinom ces proci ako podjes ka vikendici meni drage osobe. U Sjeverin je moj babo isao na igranku I u povratku slupali ficu. Nekada...
Sada... Gledajuci iz automobila u Sjeverinu nemas vise sta veselo videti. Ali otvori prozor putnice, osetices...
Cesto razmisljam o nama balkancima, nasem mentalitetu I temperamentu. Nasim majkama I sestrama. Volim svoju zemlju, volim svoje ljude, ne delim ih, samo nas polusavam prihvatiti onakvi kakvi smo I
Ljudi moji, kako taj oktobar izgleda daleko.... Sinoc pre nego sto me je pred sabah uhvati san, prodje mi kroz glavu secanje na taj meni vazan dan. I za Srbiju... Pre nekoliko oktobara sam pisao o ovome. Hocu da podelim sa svim ljudima koji daju paznju slicnim dogadjajima u njihovim zivotima...
Dakle,
"6. Oktobar 2000. god" u mom zivotu...
"Taj dan je bio znacajan za sve ljude u Srbiji. A za mene je bio dan kojeg cu uvek pamtiti po njoj. Dosao sam iz skole sav vazan sa bedzom OTPORA koji se vise nije morao skrivati, kao i sa odlukom da joj veceras na mitingu pridjem.