Prema rezultatima novih procena za tek objavljenu Crvenu listu Evrope, od 533 ocenjene vrste na nivou kontinenta pod pretnjom je čak 13%.
Vodim ptičarenje na beogradskom Ušću u nedelju 6. oktobra u 10 sati ujutru, sa terase splava „Taverna Jakovljević“, a u okviru Evropskog vikenda posmatranja ptica, te organizaciji LOA i koordinaciji DZPPS.
Kišno jutro nad Hrisohorafom, kraj obala jezera Kerkini, nedaleko tromeđe Grčke – gde se nalazim, Bugarske i Makedonije. Seoske laste i gugutke po žicama... Već sam tu bio u aprilu ove godine, i tada zaključio kako se ovde valja vraćati. Pre puta sam Stiva Milsa, autora ptičarskog vodiča za sever Grčke, pitao za preporuku gde da ptičarim, pa mi je odgovorio da je do sada jezero Koronia verovatno već presušilo (i, otuda, lišeno ptica), da jezero Volvi verovatno nije loše (to su ona dva jezera istočno od Soluna), a da je jezero Kerkini uvek dobro mesto. Magično mesto, kaže za Kerkini u uvodnoj rečenici tog poglavlja u svojoj knjizi.
Bio je izuzetan naučnik, čije je područje istraživanja bilo čitavo Balkansko poluostrvo, a značaj uveliko nadilazio tu oblast i dostizao svetske razmere (pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116 - tekst na srpskom sledi na kraju):
I became acquainted with Dr. Matvejev in the early 1990s, when chancing upon his book “Distribution and Life of Birds in Serbia” in the bookshop of the Serbian Academy of Sciences and Arts. Another couple of years passed, before I learned that the author was actually not only alive but still a very active ornithologist.
Tog sam proleća mislio po prvi put na more u Egipat. I kao što moja kuma ume da kaže - „vi ptičari ste kao Masoni, gde god da idete, imate kontakte“; pošaljem ja tako mail nedavno preminuloj Mindi Baha el Din da se raspitam za neku mogućnost ptičarenja na tankom budžetu, koji nije dozvoljavao usluge vodiča.
U prethodnom blogu sam vam objasnio kako se, kada i zašto izvodi linijski transekt. Ovog puta ću se pozabaviti cenzusom u tački (takođe nazivan i transekt u tački, ali hajde da izbegnemo zabune).
Cenzus u tački
Dorćolski kej * Ušće * Savsko jezero * Ada Huja * Zemunski kej
Kao što sam više puta već pisao (a jedan od tih blogova ima preko 40.000 čitanja, što će za mene ostati večita zagonetka), zima u Beogradu pruža odlične mogućnosti za posmatranje ptica. Tada se na rekama okuplja ne samo najviše ptica (jedinki) – preko 20.000 gnjuraca i vranaca, labudova, pataka i liski, te još toliko galebova koji su manje upadljivi jer se hrane na deponiji u Vinči, odakle predveče lete ka više desetina kilometara udljenim noćilištima; već i najviše vrsta – ukupno 35 vrsta vodenih staništa, koje se u najvećem broju okupljaju na Dunavu kod Velikog Ratnog ostrva, Ovčanske i Pančevačkih ada, kod Ade Ciganlije i na ribnjaku Mika Alas. Tih 50 km toka reka usred grada čini međunarodno IBA područje Ušće Save u Dunav, gde je do sada zabeleženo oko 210 vrsta ptica.
Beograd dobio novo zaštićeno područje
"Svako je dužan da čuva i poboljšava životnu sredinu," kaže član 74. Ustava Srbije. Ustav, međutim, ne definiše pobliže šta je to poboljšavanje, pošto Zakonodavac zastupa, valjda, gledište da svaki građanin to već zna. I antički mislioci zastupali su slično gledište, da su ljudi tu da prirodu urede i poboljšaju,