Kad si srećan idi tada na PornHub
pljas pljas
Kad si srećan idi tada na PornHub
pljas pljas
Kad si srećan i kad nemaš s kime
delit sreću tu
Kad si srećan idi tada na PornHub
pljas pljas
(prepevao M.B.)
Moj lični adut među porno ponudom na Internetu svakako je portal PornHub, i njemu u čast PH faktorom nazivam skup kriterijuma kojima određujem da li ću stupiti u razgovor sa nekom osobom ili ću rešiti da sebe poštedim te vrste stresa. Nije mi problem da na izvesno vreme komuniciram sa
Dođoh kući. Veče je. Treći dnevnik je. Nisam gledao TV mesecima. Na njemu kažu da su se kosovski policajci u Gnjilanu vratili na radna mesta posle godinu dana plaćenog odsustva. Sećate li se tih policajaca? Srbija im je rekla da odbiju onomad. Od 129, 125 ponovo su policajci. U Gnjilanu je za Vidovdan srušena spomen-česma vitezovima s Kosova polja. Tako Kurir kaže. Ima i fotografija. Ne piše kada je česma u Gnjilanu podignuta. Verujem da nije od 1941. do 1990. godine. Kad god je, inat se inatom vraća:
- Eto, došao sam da se prijavim to je sve, znate i sami šta je onda
- Brate, ja godinu dana sa drugom pravim sajt, svake subote po šest sati. I radimo ozbiljno na tome i nikako da završimo, a relativno je jednostavna stvar u pitanju, ali tu ima toliko sitnica, toliko gluposti koje se pojavljuju taman kad pomisliš da si sve rešio, pa pišeš program ponovo, prepravljaš, pa se pojavi nešto drugo... A onda ti dođu sa pričom: dva drugara završili faks, iznajmili garažu i napravili za godinu dana najmoćniji pretraživač na svetu koji do danas nije ozbiljno menjan, samo ga dopravljaju... I to kad? Pre 15 godina! Koje su to priče... -
Stara priča... On je radio u inostranstvu, ona je ostala kod kuće i gajila decu. Dečaka i devojčicu. Devojčica se oca nije ni sećala. A ona ko ona, želela je više od kore hleba, od danas za sutra, od sebe, od njega. I želela je da se bori za to. On je rekao: žena je da sedi kući i čuva decu, zar nije dovoljno ovo što zaradim? Nije bilo, ali, treba to objasniti: nove ringle, šerpe, klime, dečije hirove, police i stoljnjake, krečenja i nove zavese, i da kuća izgleda kao neke. I ona je počela da radi tajno, pomalo. Dečak je želeo bicikl, devojčica
faces on the street
whom to begin with
whom to end it with
and live
and seek
for further on...
Tadeuss P. Blanque
Nivo I - nazovimo ga dečačkim
Na ovom nivou razumevanja nisu potrebni dodatni komentari. Svako na ovom nivou primetiće besmislenost naslovne izjave, i preći preko nje, bez osmeha, bez ljutnje,
Starijeg brata iz dvorišta zamolio sam da ne parkira na sredinu parkinga pred kućom kako bi mogli drugi ljudi da parkiraju na moje mesto, jer nemam kola, a u ulici je gužva zaista. Pošto mu taj koncept nije bio jasan, pokušao sam jezikom koji razume: Ja sam mešao beton za to, ja sam tovario šljunak, i bar ta polovina je moja, prosto ne parkiraj na nju.
I, kako to već biva kada jedinka bude spoljnim nadražajem pokrenuta, moj brat je počeo da prolazi fazu po fazu. U prvoj fazi pokretanja odbrambenog mehanizma, a ipak preskočivši češanje o banderu i zapišavanje sve četiri
Ove godine obeležavam 15 godina pretresanja na ulici. Ili je to bilo prošle? Odrastao u Zemunu, šetao se Beogradom, i gde sam bio, šta sam radio... bio sam sumnjiv. Za to vreme oko mene svašta se nešto događalo, i ne bih da preterujem, ali verovatno sam proveravan više puta od tih koji su svašta događali. Čak mi se čini da su se uvek čudili što nema šta da se proveri. Onda i pričaju lepo sa mnom, kažu: nema potrebe za tim stavom. Ima, veruj mi. Ne, ovo ne pišem sad, kažem im. Kad pitaju zašto, kažem pogodi... šetam gradom. Pa opet, nikada nisam bezobrazan. Ne gledam
deca mnoga imaju taj neki trenutak u životu
kada udare šutnu počupaju i ugrizu da povrede
da ti suze od bola udare na oči
nisu to deca zla
samo su nejaka i uživaju u trenutku
kada mogu da povrede nekog većeg
toliko većeg od sebe
oduševljava ih činjenica
da imaju tu moć
nemaju snage da podignu teret
da se otrgnu iz ruke
da rasklope trosed ili ponesu torbu brata ili sestre
ali imaju dovoljno snage da povrede
deci sam uvek uspevao
lako i brzo
da objasnim da me zaista boli
i da bih bio zahvalan