Damir Karakaš, pisac, u jednom intervjuu između ostalog veli: … da je patriotizam zadnje utočište ološi. Nije prvi a ni poslednji koji je to rekao a ja bih to dopunio: I nacionalizam koji proizlazi iz tog patriotizma, ne pravog, istinitog, kojim se ne maše. Prave patriote se dokazuju delom kada i gde treba. Za mene je jedan od najvećih patriota u istoriji bio Dimitrije Tucović, socijalista, borac za ljudska prava i dostojanstvo, iako protivnik monarhije, među prvima je krenuo u borbu za svoju zemlju i narod protiv austrugarskog okupatora. Poginuo je na poćetku rata 1914
Po svaku cenu, podrazumeva se! Milijarde saveta nas svakodnevno zasipa i zatrpava sa svih mogućih i nemogućih strana, elektronskim putem preko FB, Googla, pisanih medija, TV reklama... Svaki hiljaditi pokušam da pročitam ali vrlo brzo odustanem. Dosadno i glupavo do zla boga! I što je po meni najgore i najštetnije, svi ti saveti služe da maltretiraju ljude, žene i muškarce i ni po koju cenu ne dozvoljavaju sreću i radost! Čak šta više, nastoje da ih uguše i potpuno izbace iz naših života, dovodeći ljude u manijakalno stanje.
Zarad ovog teksta, podastirem vam nekoliko
Gost autor: st.jepan
„Ne, Ilija, luda adžamijo, tebe hoće Arap prevariti!“
Mislim da ovaj potresni stih iz "Bolanog Dojčina" sjajno paše uz potresnu priču o Beogradu na vodi.
Buda je više puta ponovio reči: Treba gajiti ljubav, voleti sve što je živo, drveće, životinje i ljude i ni na koji način im ne nauditi, rečju ili delom!
Mnogo pre nego što sam za ovo saznao, hodajući, pomno sam motrio da ne zgazim neku bubicu ili mrava. To činim i danas.
Ali ima još nešto, kako ćete ga protumačiti vaša je stvar, možda ćete biti u pravu a možda i ne. Naime, hodajući, šetajući, izbegavam da stanem nogom na senku deteta, žene ili muškarca koji mi dolaze u susret. Usporim ili ubrzam i preskočim senku. Da li je to neki mentalni poremećaj,
On je bio snažan i naočit muškarac. Levo oko mu je bilo plavo a desno je gledalo u prošlost. Imao je kovrdžavu bradu kao Hamurabi a glavu je brijao te se caklila kao pun mesec nad Ohridskim jezerom. Bio je obučen u vuneno odelo satkano od snova stada ovaca sa Durmitora. Vunene čarape su mu bile u dubokim čizmama. Pred njim je stajala njegova izabranica, njegova ljubav. Ljubeći je, svojim čeličnim jezikom polomio je ogledalca u njenim očima. Slomljeni staklići pali su na pod između njih i pretvorili se u proso. U isti mah doletelo je jato vrabaca sa Bosfora i počelo da zoblje proso.
zloba i pakost s predumišljajem, želja da se nekome javno naudi....ne, ništa od toga! Naivan do blentavosti, godine sabijene mi u dupe i glavu, ne znače ništa, pravim greške i praviću ih, koliko sebe poznajem i ubuduće. Ne zato što to želim već zato što kad mi na um padne ideja, ja je ne analziram kao šahista, ne predviđam buduće poteze, u ovom slučaju ne jednog protivnika vis-a-vis mene, već gomilu onih koji jedva čekaju da se pojavi nešto lično i intimno pa da zaseire i navrzmu se k'o krpelji. Mea culpa.
Moj prijatelj Milorad napisa Otvoreno pismo Đavolu a ja evo reših da se pozabavim vešticama. Nemam nameru da gušim I davim poštovano blogočitateljstvo, pokušaću u nekoliko rečenica, koncizno koliko god je moguce, da istresem iz sebe na videlo blogodana moj najintimniji stav prema vešticama. Neću se baviti mizoginim optuživanjem I tome sledujućim spaljivanjem istih u ranijim civilizacijskim dobima a bogami I do skoro. Neću se osvrtati
Zima, Zima e pa šta je, ako j' Zima nije lav,
Zima, Zima pa neka je, ne boji se ko je zdrav.
Ma šta mi napriča dobri i pošteni Zmaju! Više bih voleo da po užarenoj Africi jurcam ispred izgladnelih lavova, nego da i jedan zimski dan proživim ovde i sada, bez obzira na zdravlje. I kakvo to zdravlje moram/trebam da imam da bih u BGD preživeo Zimu? Pazi sad! Pre samo pet dana je bilo - 5 a danas (23.decembar) si mogao komotno da se sunčaš na + 17, 18 stepeni poštovanog gospodina Celzijusa! Čelične armature to jedva preguravaju a šta je
Proljece na moje rame slijece, djurdjevak zeleni, djurdjevak zeleni… Jbg, nit proleća, nit đurđevka zelenog, ono, rame je tu ali koja vajda od njega kada se čas smrzavam kao da su me ostavili na Antarktiku na jedno pešes godina da se adaptiram, čas se znojim kao da kulučim neprekidno. Kako izdržavam, kako te promene izdržavamo svi kad bi i čelik popustio! Pošto živim u gradu asfaltiranom i zabetoniranom, visibaba, kukureka, jagorčevina i lastavica, notornih vesnika Proleća, nema ni u tragovima, štono bi rekli hemićari. Umesto vesnika, ja imam Vesića
Mogla bih i najmrtvijeg mrtvaca zavesti
Jednim jedinim zamahom svoje guzice.
Alfred Delvo (1825 - 1867)
Naokolo kad san svakog svlada,
Hortenzija poče zadnjicom da suče:
Želim da me jebeš, nežno mi guguče,
Uvek, uvek.
Šarl Bodler (1821 - 1867)
Bordel Muza, sastavio i prepevao Danilo Kiš
Kao