Žena mi je siroče bez oca i majke, ja sam polusiroče, Radmila mi je živa. Kad čovek dođe u moje godine a na žalost neki i mnogo ranije, ostajemo ili postajemo siročići bez jednog ili oba roditelja. Dobro reče Nurudinova nana, dok su oni živi, čuvaju nam red a kad odu, onda je na nama da čuvamo red svojoj deci.
Dobro je te je život bogat u svojoj raznolikosti i svakakvosti pa nam u mladosti zaokuplja i dušu
Šta da vam kažem, nije lako a biće još teže. Jebemliga, to je taj toliko izvikani život. Dan pre nego je moja majka Radmila polomila kuk, ja sam preturajući po fijokama/ladicama, tražio sam na papiriću zapisan telefonski broj, naišao na crno-belu fotografiju sa još dobro vidljivim ljubičastim pečatom na desnoj margini: Foto Lokrum-Dubrovnik. Na fotki ona, moja majka, brat i ja, na steni s nogama u morskoslanoj vodi. Ja petogodišnjak,
U davnoj davnini prošlog veka, bejah u drugom razredu gimnazije, moj (jedan od dvojice) najbolji drug Puco, imenom Nenad K. (danas Doktor nauka, profesor i predavač na fakultetima od Crne Gore, preko Nemačke i Holandije pa sve do Amerike i Kanade) otpeva mi pesmicu koja sledi:
Au jardin de mon père les lilas sont fleuris
Au jardin de mon père les lilas sont fleuris
Tous les oiseaux du monde y viennent faire leurs nids.
Rappelle-toi Barbara Il pleuvait sans cesse sur Brest ce jour-la...početni su stihovi famozne Preverove pesme Barbara. Nastavlja Žak kako je Epanouie ravie ruisselante... je t'ai croisee rue de Siam ali je to ovde i sada nevažno, štono bi rekli, irelevantno. Meni je krucijalna činjenica da je tog dana u Brestu kiša lila ceo dan, pljuštala kao iz notornoposlovičnog kabla! Svojevremeno sam objavio
M I P M G Ž M N S B S S V K I S M P M M Š M I T Č T I M V I O C S R N LJ R I O A M I K A A M I K A A M I K A. Tačno 54 slova koja su početna slova 54 reči koje čine mantru koju 18 godina pre uronjavanja u san, govorim, izgovaram, ponavljam u sebi. Moj um nije ispražnjen kako bi se dalo očekivati. Mantru mehanički (nemam bolji izraz) ponavljam najmanje devet puta ( 54 = 5 + 4 = 9) ali je za to vreme u mom umu Borhesov ALEF.
Brzinom
Lepo je to pevala i peva Lepava Lepa Lukić, slavuj naše narodne pesme, bog joj seljančici dao sluh i glas. I nije folitantkinja, takva je kakva je. Njenom glasu nije potrebna muzika, može ona i bez nje. Žutoumazana štampa decenijama pokušava da pronađe nešto u njenom životu što bi podiglo tiraž i zaslinilo gomile beslovesnih čitalaca ali jok! Zato s vremena na vreme izvlače već odavno izanđalu njenu pokersku ovisnost. Ni to ne pomaže bogznakako, Lepa troši
Čuda su se dešavala i u samo praskozorje civilizacije, pre, za Njegovo vreme i posle Hrista, u Srednjem i Novom veku, događaju se i danas pokatkad. Ali ne bih da se bavim sistematizacijom i kategorizacijom čuda jer bi to bio dugotrajan i iscrpljujući posao a i nije tema ovog teksta. Jedino ću konstatovati da ima čuda i čuda. Neka su toliko značajna da se vekovima odlazi na mesto njihovog nekadašnjeg događanja a neka su neprimetna, malecka,
Gost autor: St.Jepan
Corneille, 1922-2010
Mda, Pariz...
I mladost - ludost.
I da, moj "tihi susjed".
Oprezno s "tihim susjedima", o-prez-no!
Davno, u prošlom veku, u Domu sindikata na Festivalu kratkometražnog filma, gledao sam Mrlja na savjesti, film Dušana Vukotića. Da li je potrebno da napomenem notornjak da je Vukotić bio i ostao (za sada a bogami i duuuugooo za ubuduće) jedini Oskarovac sa ovdašnjih terena. Ne, neću, svi znaju za Surogat.
Elem, film Mrlja na savjesti je igrano - crtani (animirani) film. Mislim da me
Gost autor: eli.lacrosse
Imao sam sreću da gledam Ivicu Vidovića uživo. Nažalost, samo jednom. U nekom proputovanju kroz Srbiju Teatar Rugantino svratio je i u moj grad. Odigrali su predstavu „Antigona u New Yorku" Janusza Glowackog.
Sećam ga se dobro i sa bioskopskog platna (Kinoteke), kao Vladimira Iljiča, u filmu Dušana Makavejeva „W.R. - Misterije organizma". Film je prikazan u nekom pratećem