Tokom trajanja građenja otkrivenog od strane Praoca, od prve izabrane i nastanjene pećine pa sve do savremenih nebodera usprotivljenih zemljinoj teži, atomskih centrala, muzeja, dvoraca i vila, robnih kuća ali i stanova za socijalno ugrožene stanovnike planete, sve je nastajalo sledeći nadolazeće veoma promenljive civilizacijske potrebe.

Prvobitno, još u vreme Praoca, arhitektura je stasala veoma bliska realnim potrebama plemena, skupini ljudi sa istim pojednostavljenim interesom opstanka u surovoj i ne uvek ljubaznoj prirodi. Ukratko rečeno, trebalo je preživeti i obezbediti sklonište i hranu pa nije bilo vremena za iskazivanje pojedinačnog interesa, vođa je imao moć da odlučuje što je uvek je činio u interesu zajedničkog interesa plemena, iznuđeno naravno, jer drugu alternativu i za opstanak svog položaja nije imao. To je isključivalo prekomerni individualni uticaj, preovlađivao je onaj zajednički. Mera je bila u domenu relativno pravilne ili pravedne uravnilovke ali je i onda bilo izuzetaka, isticanje malo napred onih koji su mogli da ulove više od drugih i to je doprinosilo da takvi mogu povremeno iskazivati i po neku sopstvenu želju.

 
 

7655187132_dd0692a5f5_m.jpgArhitektura, ovde oko nas, u samotraženju sopstvenog izraza, drugačijeg od onog pre, dostigla je evropski standard, pre svega kao repetitivni dizajn. Bez uopštavanja događanja u izgradnji grada moguće je reći da se nije dogodio poseban pomak unapred u nalaženju autentičnog arhitektonskog iskaza. U prvom planu je i dalje samo forma kao prevashodni izazov.

Nije to produkt ovog trenutka ili bliske prošlosti, traje već nekoliko decenija, ne samo u Beogradu, planetrana je to pojava a lokalni arhitekti su prilježni sledbenici trudeći se da budu učesnici u kvazi spektaklu sa ciljem da individualizuju svoj projekat ne bi li bio uočen u produkciji, uslov je da izgleda drugačije, čak nasuprot logici ili zemljinoj teži,  ponekad.

 

8158395727_070f803c9f_z.jpg 

Komšija iz kraja, tu oko Botaničke bašte, priča kako je je ponesen radoznalošću obilazio Evropsko prostranstvo, posetio je prvo Pariz, otišao vozom do Amsterdama, pa autobusom do Kopenhagena i posle je pio pivo u Pragu. Usput, u povratku ka Beogradu prominuo je Frankfurt, Minhen, Beč i Peštu ali i još neke gradove ne manje poznate koji su uvek usput u toj prenaseljenoj Evropi te se ne mogu mimoići, ali mu je bilo smorno da ih sve imenuje i nabraja. Putujući, kaže komšija, gledao je, razgledao, zagledao i ponekad prepoznavao slike gradova sa razglednica, turističkih flajera, slikice sa ekrana kompjutera ili televizora, pamtio je ambijente, atmosferu po ulicama i kafanama, pardon, kafeima i sve mu je to ličilo na opuštenu atmosferu u kojoj se nije osećao strancem. Prepisivao je viđeno u svoju virtuelnu beležnicu da ima o čemu da priča kad se kući vrati.

 
 
 

Lepo je videti pretekle odgovorne mlade i malo starije Beograđane u protestu protiv BGD na vodi što daje nadu da nije javnost sasvim zamukla uprkos snažnoj mediskoj i svakoj drugoj propagandi koju vlast sprovodi pa počinje da liči na mentalnu torturu nad širokim narodnim masama i ponekim pojedincem a koji se na tako što primi. Ono sa balonima i stvarima na naduvavanje nazvano  Šlauf udar je dobar i primeren ogovor na nasilne improvizacije koje mesecima zauzimaju mesto u medijima, bilbordima, na sajtovima i uskoro se očekuje kulminacija ispadanjem malih maketica bgdanavodi iz plakara po stanovima kada građanin hoće odatle da uzme neku preobuku.

Ipak, ništa nije savršeno pa u žaru protestvovanja bele strane sveta pojavio se transparent na kome piše „Stop investitorskom urbanizmu“  koji je prepoznat kao crna strana sveta

 
2015-03-02 11:52:43
Društvo| Politika| Život

Elita, šta to ono beše ...

Đorđe Bobić RSS / 02.03.2015. u 12:52

U autorskom tekstu u dnevnim novinama „Blic“ AV izreče da je elita protiv vlade i, ako se razume napisano, njega naravno. Dobro, svi mogu biti protiv svih i to je demokratski izbor, biti protivnik. Protivnik može, zato i jeste na drugoj strani, ometati, kritikovati i spoticati delatnika koga je izabrao za svoju suprotnost, a  branilac napadanog stava  ima obavezu i pravo da se od toga svega brani, i lično ali još više da istrajava u sprovođenju svojih načela. Sasvim jedna uobičajena situacija viđena bezbroj puta a kažu neki da se na tome, na toj borbi, civilizacija gradila i održavala. Ovaj tekstualni uradak iz dnevnih novina nije sasvim jasan jer autor, uz tvrdnju da je elita kočnica, nije naglasio niti, makar u fusnoti,  objasnio šta je narečena elita i ko je prezentuje ne bi li publika čitalačka videla ko je učesnik u sprečavanju hoda ka boljoj budućnosti.

 

Maketa projekta „Beograd na vodi" u zgradi Beogradske zadruge čiji je autor nepoznat i čuva mu se naziv u diskreciji je javno izložena i pokazana javnosti kako bi ona (javnost) bila upoznata sa budućim izgledom Savskog amfiteatra i Beograda celog na desnoj obali Save uostalom. Marketinška oluja koju prouzrokuje i u snazi održava država i gradska uprava uz slogan „Slavimo Beograd" na panoima po celom gradu pritiska građane objašnjavajući im da je nameravani poduhvat bitan korak ka boljoj i svetloj budućnosti Beograda jer će šeička investicija od tri i po a možda i više milijardi eura doneti mnoga dobra gradu, istina, ne kaže se jasno koliko će grad i država uložiti u pripremu za izgradnji dva miliona metara kvadratnih ali ne budimo cepidlake, ako kažu da je to put ka prosperitetu onda da ćutimo jer ionako nemamo te pare da bismo se kvalifikovali za diskusiju a može se urbanističko primedbovanje tumačiti i kao politička mržnja. Sve je oko tog poduhvata nejasno i tajnovito, pre svega urbanistički ali i ekonomski, ne zna se da li postoji ma kakav ugovor o poduhvatu sa obostranim obavezama i profitu a priprema je već započela na terenu raščišćavanjem onih šina i raseljavanjem zatečenih stanovnika na tom mestu.

 

Pre sto ili više godina, ustvari krajem devetnaestog veka, Igor Eugen Hrebeljanović - Lazarević sedi tako u Americi i jedno po podne pade mu na pamet da prokopa kanal od Dunava do Soluna kroz predele Moravske i Vardarske doline te naruči projekat u Beogradu. Posle je bilo još projektovanja istog kanala tokom proteklog veka u tri maha i onda je stalo sasvim, bili neki ratovi i bilo je drugih poslova, pruga Šamac – Sarajevo, autoput Bratstva i Jedinstva,  industrijalizacija, kasnije demokratizacija i privatizacija i stvarno je bila gužva pa kanal nije bio na tapetu. Ali, pošto nada umire poslednja, eto, pre neki mesec u Beogradu čovek dužnosnik, ministar za prirodne resurse i još čega i naučnik obelodanio je javno narodu recidiv vizije o prokopavanju kanala i ne samo to, efikasan čovek poradio je na tome bez oklevanja i dogovorio sa Kineskom kompanijom da besplatno urade studiju izvodljivosti i isplativosti ovog poduhvata.

 

Đorđe Bobić

Đorđe Bobić
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  08.04.2007 VIP izbora:  64 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana