Otkricu ti jednu tajnu. Tu je cuvam, pored srca. Srce kuca dok krv struji, a tajna se od tog greje. Porasla je do plafona. I jos malo, malo vise. Dok pogledas me jednom milo kroz odzak ce ona stici. A ja patim sto ti tajnu, jos odavno ne mogu reci. Rekla bih ti da te volim. Da te ljubim svake noci, usne tvoje peku usne moje, dok ih suze miju u samoci. Pruzila bih ruku tebi. I dlan tvoj na grudi mi spustila. Da pomilujes tajnu samo i osetis srce kako kuca. Priblizi se jos tek malo. Da omirises tajne cari. Jer tajna je moja samo, i nju gaje moji damari.
Ne brini se nocas za nas.
Rodjena sam u porodici koja je puno polagala na toplinu doma i zajednistvo porodice. Imam stariju sestru i mladjeg brata. Posto je sestra bila starija od nas, uvek nam je vise bila kao tutor nego kao drugar za igru. Medjutim nas dvoje smo bili tu za sve nestasluke, svadje, pomirenja, decije ideje i izazivanje smeha. Oduvek smo bili kompanjoni, i kako moja mama i dan danas kaze, nit ima neko ko se vise voli, niti ko se vise svadja. Nekako smo oduvek razvijali i takmicarski duh jedno kod drugog namecuci svako svoju jaku volju. Oboje smo neko ko misli da je bolji i pametniji. Ipak nikada to nije
Oduvek mi je na radnom mestu bilo jako bitno sa kim radim i kakva je atmosfera u kancu. Neko prvo ozbiljno iskustvo u tome (posto sve moje aktivnosti u NVO ne racunam kao rad vec kao nesto sto je deo mene) sam imala u sudu kada sam dosla kao pripravnik.
Svaki sudski pripravnik mora da prodje u dve godine bar vecinu odelenja ako ne sva. Pocinje se naravno od pisarnice. Tu nas je bilo jako puno, zagusljivo, galama, ali i veselo. Smejali smo se cak i pevali. Medjutim, to je potrajalo samo nedelju dana, a onda je doslo na red da idem kod sudije. Dobila sam vrlo strucnu ali opasnu sudiju,