Jedna prica za laku noc svim nasim klincima
Jednog majskog jutra visoko na nebu letela su dva oblaka. Okupani sunčevim zracima lagano su klizili nebom, jedan putujući sa severa, a drugi sa juga.
Severni oblak je bio veliki, siv i namrgođeni deka, koji je od težine kišnih kapi sporo jezdio svojom stranom neba, potpuno sam. Drugi oblaci su ga se plašili, a kružila je priča da su ga zvezde jedne noći videle kako je uz tresak i munje pojeo par oblačića koji su se usudili da mu priđu. Kada bi zagrmeo,
Nisam dugo pisala ovde iz vise razloga (zauzetost, nemanje inspiracije, zasicenost...) al sad moram da se oglasim. Naime, na Natasinom blogu o Inkluziji dotakli smo se jedne vrlo bitne stvari i poceli zustro diskutovati, ali je isteklo vreme za komentarisanje. Evo, pozivam sve ovde da nastavimo razgovor na temu
INKLUZIJA PRO/CONTRA!
Dok mesec polako skriva svoje lice, ja otkrivam suze, koje bez moje dozvole polako traze svoj put niz moje obraze, i kapaju u moje srce. Moja bol i mesec kao da su urotu napravili, a ja, nemocna da im se oduprem reci cu ti, bas kao i onu noc kad si me zaprosio "Jos sutra bicu tu, a za dalje ... samo nebo nam je granica".
E PA IZVOLITE :-)
Pre neki dan dolazi mi rodjaka u goste i prica kako se u bloku 70 u kineskom trznom centru, Kinezi bave trgovinom ljudima. Naime, dve devojke su usle u jednu od radnji i kako se jedna od njih predugo zadrzala u kabini za presvlacenje, drugoj je bilo sumnjivo i kada pitala je prodavce sta se desava, rekli su joj da joj je drugarica vec otisla. Medjutim, devojka nije nasela na to, vec je pozvala policiju. Kako se kasnije ispostavilo, ispod kabine za presvlacenje se nalazila prostorija u koju su odvodili devojke. Sta se dalje desavalo sa njima, moze samo da se nagadja.