У полицама иза мог радног стола стоји књига

Петар Гудељ, На звезданим друмовима, читанка за VIII разред основне школе, седмо допуњено издање, Научна књига 1972 (прво издање одобрено 1966).

Занимљиве су ми овакве књиге, јер су нефилтрирани, објективни прозори у времена којих се не сећам (или једва мало, а и то често наопако).

Овде можете видети садржај (pdf).

Stari kralj
Stari kralj

 

Srećna zvezda ili šta, ali jedini čovek, osim mene i jednog asistenta na fakultetu, koji je znao da upravlja takvom aparaturom je pobegao preko granice čim je ugrabio priliku. U stvari, nisam razumeo, možda je i umro. Državi se to svakako svodi na isto. Onom asistentu nije padalo na pamet da se otkaže od posla koji se uglavnom sastojao od kafe pauze, surfanja na mreži i igranja ping-ponga u podrumu fakulteta, tako da sam bio jedini kandidat. Pokupio sam uverenje o diplomiranju sa studentskih pitanja (diploma će doći kasnije) i rekao onom asistentu da može slobodno da ide dođavola jer više neću morati da ga moljakam za pristup u laboratoriju, dobiću ja sad svoju. 
 


Vec dugo slusham kako je Archibald Rajs tako dobro josh onomad sve razumeo i opisao. Potpuno je sagledao srpsku dushu i narav, probleme i korene problema koji tishte Srbe, i chak je i znao kako da se isti prevazidju. Sve je to Archibald znao i sve je rekao Srbima bez ikakve nadoknade u svojoj knjizi Chujte Srbi, a Srbi josh uvek ne slushaju iako im je sve lepo objashnjeno i napisano.

Dakle poshto volim da chitam, odem da vidim o chemu se radi. Prochitao sam verziju na srpskom, 61 strana, 2005, u izdanju Ethosa, sa kratkim predgovorom Chedomira Antica. Da odmah kazhem, da sam

 

Stvari uvek treba početi malim koracima

Primetio sam da sam malo otežao. Nije mi jasno kako, pa ja uopšte ne jedem mnogo. Nema veze, odlučim da rešim taj problem još danas. Upisaću se u teretanu da vežbam, samo moram prvo da odem do banke da podignem novac za članarinu. Odem kolima do najbliže banke, tu odmah na uglu, i baš kad sam prilazio setim se da nemaju automat kojem se može prići kolima. Koja gnjavaža! E nema šanse da sad stanem, parkiram i izlazim iz kola da bih ušao u banku. Setim se da se tri kilometra niže nalazi druga banka koja ima automat

 

 

Šut izgleda odlično. Jeste upućen dve sekunde pre kraja napada, ali izbačaj iz ruke izgleda perfektno, putanja je visoka i dobra, i sada se lopta vrti oko obruča i možda upadne gde treba, a možda i ne. Da li će upasti zavisi od toga da li će neko sa strane mučki zadrmati koš ili čak javno i bezobrazno skinuti loptu sa obruča.    

7dd.jpg 

 


Sedamnaest vozila na raskrsnici, semafor ne radi, policajac leži mrtav na sred asfalta, jedna ruka mu je izgleda slomljena, drži je pod pravim uglom, a ona druga ukočena, skroz pravo, ambulantna kola i vatrogasna kola idu u suprotnim pravcima, jedan od njih mora da je zalutao, tramvaj, avion i konj čekaju sa jedne strane i daju žmigavac iako su prestrojeni za pravo, a kolona predškolske dece bez pratnje i biciklistička trka sa pratnjom nailaze sa druge strane dok se spušta rampa za voz.

 

.

Било ми је пет-шест година. Кад би баба рекла "донеси, синко, две-три дрва" ја бих прво упорно запиткивао "али, баба, реци ми, две или три?", а кад би ме коначно избацила на пртину ка стајској надстрешници, доносио бих одатле две цепанице у једној руци и три у другој, лактом бих отварао врата прегрејане собе и питао бабу поред пећи "ево, баба, одлучи сад, хоћеш две или три?", с намером да вратим назад цепанице које не задржи. Мене је збуњивала њена немоћ да изабере, јер је на крају увек узимала и две и три, свих пет, а шта је све њу збуњивало у тим нашим интеракцијама данас могу само да замислим.

931px-Peanocurve.svg.png

 

 

Ja sam Napoleon. U to ne može biti nikakve sumnje. Ja sam jedini koji tako misli i upravo to je nepobitna potvrda mog identiteta.

Dani slave su iza mene, zatvoren sam ovde na Institutu Sveta Jelena, ali ne žalim se. Šetam, sedim, opet šetam, malo napolju, malo u sobi, i razmišljam. Svoje misli zapisujem na blogu. Čitanost je jako mala, ali to me neobično raduje. Mrzeo bih da je drugačije. Oh, oh, kako bih to mrzeo.

 

 

Ujutru sam otišao kod jednog profesora da se dogovorim o sadržini kursa koji sam želeo da uzmem kod njega. Predložio mi je da čitam jedan rad od oko sto pedeset strana i da mu svake nedelje iznosim detalje iz delova koje sam prešao. Rad je bio gusto napisan pregled cele jedne oblasti i svakako se nije moglo napredovati brže od oko deset strana nedeljno, zato što je često trebalo pogledati i udubiti se u primarne izvore da bi se dobila potpunija slika i smisao mnogih delova koji su u pregledu bili samo dotaknuti. Rad je zauzimao ceo broj jednog časopisa, a studenti nisu mogli da iznose stručne časopise iz biblioteke na duže od četiri sata, pa mi je bilo neophodno da iskopiram ceo rad da bih mogao da čitam na miru, onda kad imam vremena i koncentracije. Uostalom, čak i da se časopis mogao iznositi na duže, kopija bi mi ipak bila korisnija, jer mogu da popravljam štamparske greške i da slobodno stavljam beleške po margini. 

 

Чим је изашао списак отворим и читам, читам, листам, проверавам, све се надам има ме.

Забавно је, ту је премијер Исланда, затим тата премијера Уједињеног Краљевства, Председник Украјине, понеки краљ, један фудбалер Барселоне, а и некакав музикант близак Путину. Дакле, све је увек исто, где је забава -- ту је и Путин.

Flag_of_Panama.svg

 

marco_de.manccini

marco_de.manccini
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  15.08.2008 VIP izbora:  142 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana