Ja se već godinama osećam kao u filmu "Balkan expres". Znate onu scenu kad svi sede u podrumu, spremaju se za večeru a Bora Todorović kaže: Imam utisak da za nas dolaze neki bolji dani" I posle sekund dva pljusne bomba i ode sve...

 

 

 

Moj prijatelj, vrlo, vrlo cenjeni muzičar koji živi i radi u Minhenu ( a deca nam se vole kao da su sestre od tetke u najmanju ruku, što mi je, moram priznati važnije) i njegova super cool žena ( a moja drugarica, što mi je još važnije) svečano su nam saopštili negde u januaru da dolazi čuveni, super čuveni i totalno cool lik po imenu Tommy Emmanuel. Pojma ja nisam imala ko je čovek ali u sud mojih prijatelja verujem. I tako smo decu nabacili jednoj babisiterki da je u duetu zabavljaju, a mi smo, otišli na koncert. Da sam znala da ko će me tamo dočekati - bolje bih se pripremila. Ipak susret sa ovom muzikom bio je dirljiv i zanosan, napet i opuštajući, uzbudljiv i opasan.

 
2009-04-24 12:02:23

Crtice iz Beograda

Tatjana Momčilović RSS / 24.04.2009. u 13:02

Iz Beograda sam se vratila pre nedelju dana. Tamo uglavnom nisam ništa radila. Šetala se, jela sladolede iz plavih i zelenih frižidera, malo sredjivala ruže po placu sve sa mirisom roštilja i grajom prijatelja koji su - eto, zbog mene, roštilja ili lepog vremena došli u najlepši zamak na svetu-vikendicu na Avali. Vodila me i kuma Dejana u kabare na Slaviji. Smejala sam se do suza.Vodila me Jovana na top-hit super mesta. Vodio me Dragan u jedan od boljih italijanskih restorana. Srela još neke drage ljude. Družila se sa mamom koja me je propisno obrazovala od koga da kupujem jabuke, sir i kore na pijaci. Ništa nisam zapamtila ali - čisto da vam dočaram atmosferu. Naravno da sam kupila više od 10 knjiga pa sam pod uticajem dve koje sam smlatila za 4 dana rešila da dočaram atmosferu.

 
2009-03-20 13:40:38

Uzdah na maternjem jeziku

Tatjana Momčilović RSS / 20.03.2009. u 14:40

Dobar dan, kažem jutros majci nekog klinca ispred škole. Ona priča "naš" jezik.

Ona: Hallo. Kako si?

Ja: Odlično, nikad bolje. Volim petak.

Ona: I ja. Moram da se odmorim. Satra me Leben (život)

Ja: Pa jest. Trči, posao, deca, i sve ostalo

Ona: Ma jest, ja sam uvek Müde ( umorna)

Ja: Kako škola? Čujem da vam sin super računa.

Ona: Ma da, odlično mu ide Rechnen ( računanje)

Jedino Lesen ( čitanje). Mora da se üben ( vežba)

Ja: Pa mora , sve mora u životu da se vežba. 

Ona: Mora.

Ja. Pa dobro onda prijatan dan

Ona: Tchus

Lepi dan vam želim!

Ja: i ja Vama

 
2009-03-14 21:58:34

Promena rezervnih delova

Tatjana Momčilović RSS / 14.03.2009. u 22:58

Petak 13. Poslepodne. Ja šmugnula od svih obaveza, odjavila se sa mobilnog i ušla u carstvo farbi, boja i zujanja fenom. Poznatije kao frizerski salon. Nemam pojma šta je za muškarce zen budizam ali jedno od omiljenih mesta svake druge žene je frizerski salon. Tu je transformacija u najkraćem mogućem vremenu sigurna i lako dostupna. Ovoga puta sam se osmelila ( skupila hrabrost i pare) i uputila se kod jednog od najčuvenijeh majstora za boje u Minhenu. Ima i ja jednom da budem plavuša i tačka. Majstor ljubazan, smeje se i logično pita - šta bi ste želeli? Ja logično kažem: Molim Vas, pretvorite me u lepoticu! On nešto mrmlja, pretura po kosi i još logičnije sve po ps-u kaže: Neće tu biti potrebno puno posla...ja razvučem osmeh - takodje po ps-u. Malo mu detaljnije objasnim šta za mene znači lepotica sa posebnim osvrtom na boju kose. Ljubazno se zahvali i kaže da dolazi brzo - ide da zameša čarobnu smesu za kosu.

Posle minut - stiže šegrt i ljubazno kaže - ipak će malo potrajati ( aauuuu, već me je bio strah - znači ima i sedih da se pokrivaju !!!! - nije rekao  - ali ja to nekako čitam izmedju redova), pita: kafa,čaj,sok i nosi neke novine za mene. A novine - fine. Nije kič najgori, već onako malo ovo malo ono. Što bi rekle naše novokomponovane zvezde- za svakog po nešto.

Centralna tema novina. Žena koja je odlučila da se pretvori u lepoticu i koju su na tom putu pratili. 

 
2009-03-11 13:05:03

Provincijalizacija duha

Tatjana Momčilović RSS / 11.03.2009. u 14:05

Ja sam imala sreće da se rodim u Beogradu. Sreća je, što kad sam se ja rodila nije billo interneta. U protivnom bilo bi svejedno. Moji roditelji nisu rodjeni u Beogradu. Mama je stigla u veliki grad sa 12 tata sa 16 godina. Mučili su se sigurno. Odrastala sam uz priče o gazdaricama, podstanarskim danima, selidbama.

Danas smo mi nomadi u Nemačkoj. Moja ćerka je rodjena u Minhenu ali ja nisam. Ovde smo došli kad sam ja imala 29. Nemački mi nije maternji jezik. Moje dete raste uz dve kulture, dva apsolutno drugačija pristupa životu. I svesna je toga sa 6 godina. Mislim da je to prednost za nju nikako mana. Kombinovati pristup, stil, filozofiju života - to vidim samo kao predsnost za budućnost.

Dok sam se pre neko veče vozila pustim ulicama grada oko 23.00h na pamet mi je pala ideja da provincijalizacija Nemačke  - mora da je uradjena planski.

 

 
2009-01-15 11:57:35

Trosite, trosite - zato postojite!

Tatjana Momčilović RSS / 15.01.2009. u 12:57

Moje dete u Beogradu gledalo neke cudne reklame i odlucila cvrsto i neopozivo da za novogodisnje/bozicni poklon dobije neku pticurinu, kao neki papagaj koji ponavlja sve sto mu kazes i jos zna da umiljato frkne kad ga pomilujes po ledjima. Jao, koliko sam je samo ubedjivala da ne kupimo cudoviste u Beogradu i ne provedemo 10 sati u kolima sa plasticno/pernatim stvorom koji ponavlja (naravno preko nekog softvera) sve sto mu kazes. Mnogo sam se trudila. A bolje je da sam odmah kupila monstruma i da sam ustedela nekoliko sati prijateljskog ubedjivanja. I sve je bilo uzalud. I price da ljudi treba da se druze sa zivim stvorenjima i da je bolje ici i gledati ptice u prirodi i da ih je cak bolje gledati u nekom vrtu. Da su sve to izmisljotine za uzimanje jadnim rodteljima para...nista nije vredelo - ptica tacnije pticurina i tacka.

Onda sam okrenula da moje sestogodisnje dete ubedjujemo kako je ovaj svet ocigledno otisao bestraga kad se ljudi druze sa plasticnim zivotinjama na baterije, da se ljudima prodaju kojekakve gluposti da se zadovolje njihove potrosacke fantazije. Onda sam u kolima drzala predavanje o tome kako se slikaju pusta ostrva u sred Kariba i mame nesretne ljude izmucene hladnocom, radom i krizom u svetu da izruce poslednje pare nekoj agenciji i vrate se sa najdosadijeg odmora u zivotu gde su samo lezali na +45 stepeni i glumili kako im je lepo.

 

 
2008-12-23 15:38:11

Nema jednakosti polova u kafani.

Tatjana Momčilović RSS / 23.12.2008. u 16:38

Danas se spremam za put u Bg. Pre nego se otisnem kroz Alpe put Beograda htela sam da napišem nešto -ima tome već nekoliko nedelja, ali me dogadjaj od prošlog petaka naveo da napišem i već 100 puta prepričam sledeći dogadjaj.  Moja prijateljica Danijela i ja se trudimo da jednom ili dva puta mesečno ručamo/večeramo/pijemo kafu zajedno. Same. Bez dece i muževa. Kad pretresemo tračeve iz Srpske dijaspore ( 3-5 minuta) kreće raportiraje o ostalim važnim stvarima: knjige, kupovina, popusti, planovi za odlazak u bioskop/pozorište, globalna finansiska kriza i neizbežno zveranje po kafani. Prošli petak ostali smo samo na zveranju po kafani.

Dakle evo dramskog zapleta: Pored nas seda par.

 

 
2008-12-18 12:02:02

Kako sam nekoliko puta izgorela do temelja

Tatjana Momčilović RSS / 18.12.2008. u 13:02

Ukoliko sedite uvaljeni u svoju fotelju/stolicu na poslu odmah da vam kazem - sve je u najboljem redu sa Vama. Citate moj tekst bez srpskih karaktera, jer kucam sa racunara iz skole koji stoji ispred mene dok profesor prica nesto - sto me skroz ne zanima. Ipak - vestinu da vas nesto ne zanima i da mozete da ovladate situacijom, ucimo sa godinama.

Moj prvi veliki, pravi posao bio je PR u Bel Pagettu. Ako se secate one firme koje je bila preteca mobilnih telefona-tada smo svi imali pejdzere. Naravno da sam radila od 8-20h svaki dan. To se podrazumevalo. Takodje - naravno da sam dolazila pre svih. Ponekad su sastanci bili zakazivani u 7h. Meni je to bilo OK. Subota, ponekad nedelja - sve u slavu liberalnog kapitalizma, naravno da se podrazumevala.

 
2008-12-12 09:23:02

Pasosi, putovanja i pasosi

Tatjana Momčilović RSS / 12.12.2008. u 10:23

Iznenadila i rastuzila me ova vest.

Jos nema zakona da nam stari pasosi vaze i da mozemo da putujemo kuci i vratimo se sa starim pasosima.

Znaci i dalje nema zakona, a prethoni post koji sam pisala ohrabrio me je da mozemo da doputujemo i da se vratimo u zemlje u kojima zivimo.

Mozda ce zakon biti izglasan do 20.21.22. kada, vise manje, svi iz dijaspore

 

Tatjana Momčilović

Tatjana Momčilović
Datum rоđenja:  01.04.1972 Pol:  Ženski Član od:  17.02.2007 VIP izbora:  51 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Korisnikova VIP lista

-

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana