2008-12-23 15:38:11

Nema jednakosti polova u kafani.

Tatjana Momčilović RSS / 23.12.2008. u 16:38

Danas se spremam za put u Bg. Pre nego se otisnem kroz Alpe put Beograda htela sam da napišem nešto -ima tome već nekoliko nedelja, ali me dogadjaj od prošlog petaka naveo da napišem i već 100 puta prepričam sledeći dogadjaj.  Moja prijateljica Danijela i ja se trudimo da jednom ili dva puta mesečno ručamo/večeramo/pijemo kafu zajedno. Same. Bez dece i muževa. Kad pretresemo tračeve iz Srpske dijaspore ( 3-5 minuta) kreće raportiraje o ostalim važnim stvarima: knjige, kupovina, popusti, planovi za odlazak u bioskop/pozorište, globalna finansiska kriza i neizbežno zveranje po kafani. Prošli petak ostali smo samo na zveranju po kafani.

Dakle evo dramskog zapleta: Pored nas seda par.

 

 
2008-12-12 09:23:02

Pasosi, putovanja i pasosi

Tatjana Momčilović RSS / 12.12.2008. u 10:23

Iznenadila i rastuzila me ova vest.

Jos nema zakona da nam stari pasosi vaze i da mozemo da putujemo kuci i vratimo se sa starim pasosima.

Znaci i dalje nema zakona, a prethoni post koji sam pisala ohrabrio me je da mozemo da doputujemo i da se vratimo u zemlje u kojima zivimo.

Mozda ce zakon biti izglasan do 20.21.22. kada, vise manje, svi iz dijaspore

 

Ima jedna izreka koju sam procitala kad je u Nemačkoj bilo neko prvenstvo u fudbalu pre par godina: Svi igraju fudbal, samo Nemci pobedjuju. O fudbalu neću - već o nemačkom školskom sistemu.

Prve dve godine u školi su tra la la. Crtaju, lepe, boje i uglavnom ništa ne uče. Deca kreću sve ranije u skolu - ove godine je granica 30. oktobar. Znači, svako ko je napunio 6 godinica do 30.oktobra MORA u školu - sem ako roditelji i dečiji psiholog ne dokažu da može zbog problema da se boravak u obdaništu prolongira na još jednu godinu. 

Znači sa nepunih 6 - u klupu. Ipak nekako mi se javlja da to ima smisla. Te prve dve godine uči se - tempo, disciplina, rad i red i posvećenost.

 
2008-11-19 08:57:32

Oću kući - sa starim pasošem

Tatjana Momčilović RSS / 19.11.2008. u 09:57

Pre par meseci pisala sam o onom našem forumu nasi-u-de, gde se dopisujemo oko raznih stvari. Pre nekoliko dana, jedan prijatelj, napisao informaciju od koje mi se digla kosa na glavi pa je ovde prepisujem:

Zdravo svima!
koliko uspevam da pratim situaciju, ko ima (samo) srpski pasos u potencijalnom je problemu. Posto vesti na ovu temu gotovo i da nema, i posto ona pogadja pre svega ljude koje zive u inostranstvu, mislim da je bitno barem ovde "rascistiti" situaciju. Da sumiram ono sto je meni poznato:

1. Stari (plavi) pasosi vaze do kraja 2008 (Zakon o putnim ispravama, clan 53)
2. Nasi konzulati (barem ovaj u Minhenu) nije otpoceo sa izdavanjem novih (crvenih) pasosa
3. Vlada Republike Srbije je 24.jula usvojila Predlog zakona o izmeni Zakona o putnim ispravama i podnela ga Skupstini na usvajanje. U tom predlogu se produzava vaznost starih pasosa do kraja 2009
4. Pomenuti predlog jos nije uvojen i nalazi se trenutno "u proceduri"

 
2008-03-03 19:09:55

Srbija - lista utisaka (prvi deo)

Tatjana Momčilović RSS / 03.03.2008. u 20:09

U Beograd sam stigla pre 15 dana. Sačekala me hladnoća sa kojom bi se i Minhen podičio a evo danas je skoro početak leta po temperaturi. Prva stvar koja mi je upala u oči kada sam doputovala da je uništena zgrada u Kneza Miloša postala fabrika radosti ( bilbordi razvučeni preko cele bombardovane zdrade). Iskreno sam se zapitala - kako li je to nekom palo na pamet, ali mudri ljudi skloniše sve panoe fabrike radosti za svega nekoliko dana.

Ipak, moj utisak su uvek bili i uvek će biti ljudi - manje zgrade i najmanje reklame. Sticajem okolnosti, ponekad, moram da se javim na mobilni u javnom prevozu, taksiju ili na nekom javnom mestu. U Nemačkoj je telefoniranje zabranjeno gotovo na svim javnim mestima a isključivo je zabranjeno u autobusu. Vozač će tolerisati da kazete - jednu ili dve rečenice pre nego vas mrko pogleda ili čak napusti autobus. Ipak, kod nas je sve mnogo opuštenije pa i komunikaca svih vrsta....

 
2009-04-24 12:02:23

Crtice iz Beograda

Tatjana Momčilović RSS / 24.04.2009. u 13:02

Iz Beograda sam se vratila pre nedelju dana. Tamo uglavnom nisam ništa radila. Šetala se, jela sladolede iz plavih i zelenih frižidera, malo sredjivala ruže po placu sve sa mirisom roštilja i grajom prijatelja koji su - eto, zbog mene, roštilja ili lepog vremena došli u najlepši zamak na svetu-vikendicu na Avali. Vodila me i kuma Dejana u kabare na Slaviji. Smejala sam se do suza.Vodila me Jovana na top-hit super mesta. Vodio me Dragan u jedan od boljih italijanskih restorana. Srela još neke drage ljude. Družila se sa mamom koja me je propisno obrazovala od koga da kupujem jabuke, sir i kore na pijaci. Ništa nisam zapamtila ali - čisto da vam dočaram atmosferu. Naravno da sam kupila više od 10 knjiga pa sam pod uticajem dve koje sam smlatila za 4 dana rešila da dočaram atmosferu.

 
2009-03-20 13:40:38

Uzdah na maternjem jeziku

Tatjana Momčilović RSS / 20.03.2009. u 14:40

Dobar dan, kažem jutros majci nekog klinca ispred škole. Ona priča "naš" jezik.

Ona: Hallo. Kako si?

Ja: Odlično, nikad bolje. Volim petak.

Ona: I ja. Moram da se odmorim. Satra me Leben (život)

Ja: Pa jest. Trči, posao, deca, i sve ostalo

Ona: Ma jest, ja sam uvek Müde ( umorna)

Ja: Kako škola? Čujem da vam sin super računa.

Ona: Ma da, odlično mu ide Rechnen ( računanje)

Jedino Lesen ( čitanje). Mora da se üben ( vežba)

Ja: Pa mora , sve mora u životu da se vežba. 

Ona: Mora.

Ja. Pa dobro onda prijatan dan

Ona: Tchus

Lepi dan vam želim!

Ja: i ja Vama

 
2008-06-17 11:32:13

Daj mi svoju mail adresu

Tatjana Momčilović RSS / 17.06.2008. u 12:32

Da je kojom srećom moja profesorka Žarana Papić živa i da sam ja još uvek student verujem da bi mi rekla-" Tanja, od ovoga napravite istraživanje za predmet polnost i društvo". Mada je, verujem i antropološki fenomen.

Evo o čemu se naime radi. Moj posao je - sajt za posao, regrutacija i selekcija kao i pomaganje firmama da dodju do najboljih kandidata. Često pravim testove, razmisljam kako da poboljšam uslugu za poslodavce da u najkraćem mogućem vremenu dodju do najboljih ili optimalnih ljudi za svoje firme. Kandidat, iste struke može da bude idealna prodavac za bankarske usluge a grozan u IT firmi.

Ipak - ovaj blog je o ljubavi i poverenju povezan sa poslom.

 
2009-08-11 08:31:23

Kockanje za evro

Tatjana Momčilović RSS / 11.08.2009. u 09:31

Pre otprilike 15 godina prvi put sam išla na Krf sa društvom. Moj drug Dragan, koji mi je i danas ostao nešto izmedju rodjaka i najboljeg prijatelja, napravio je jedan na izgled običan gest koji mi se duboko urezao u pamćenje. Naime, tražili smo torbu za neke fotoaparate i ljubazna prodavačica nam je posvetila oko 30 minuta. Ostalo je da Dragan proveri sa svojim bratom da li dimenzije i oblik odgovaraju i da kupimo. Na žalost dimenzije nisu odgovarale. Sutra ujutro, Dragan se spremio i krenuli smo u grad Krf da se zahvalimo prodavačici i da kažemo da torbu nećemo kupiti. Putovali smo oko sat vremena do grada da kažemo da nećemo da kupimo torbu, sećam se da je Dragan kupio neko pakovanje sladoleda da se zahvali na ljubazosti. Ja sam se iznenadila jer mi na pamet nije palo da ćemo se vozikati oko dva sata da jednostavno kažemo da nešto nećemo da kupimo. I zaposleni su se iznenadili. Posle su nas ponudili limunadom i sedeli smo sa njima oko 10 minuta. 

Par godina posle toga i sama sam počela da radim u uslužnoj deltanosti, tačnije u hotelu. Moji klijenti su uglavnom bile firme koje su organizovale bankete, kongrese i seminare u hotelu i smeštali svoje strane goste. Ja sam se starala da se opet vrate u naš hotel. Neki su mi i danas prijatelji. Jednog dana na adresu mog generalnog direktora stiglo je pismo od jedne banke koja se zahvaljuje na saradnji, obećava vernost i želi posebno meni da se zahvali na trudu, brizi i posvećenosti prema njihovoj kompaniji. Dobila sam povećanje plate od 10% i poklon od hotelskog lanca, provela sam nekoliko besplatnih dana u Budimpešti.

 
2008-04-28 10:54:23

Striptiz u obdaništu

Tatjana Momčilović RSS / 28.04.2008. u 11:54

Pre nekoliko dana moja ćerka donela iz obdaništa isečeno srce...pozivnica za proslavu dana majki i očeva. Ipak razlikovala se od ostalih koje donosi već 4 godine - pisalo je da dodju isključivo očevi od 9-11-00h i majke same(!) od 12.00-14h u nedelju 27.04. Na vratima obdaništa upozorenje da deca slučajno ne dolaze jer ovo vreme pripada isključivo nama... Nije da mi je bilo baš najjasnije ali ajde...Spremim se juče, ostavim spremljen ručak i krenem.

Inače moje dete ide u obdanište koje se u prevodu zove - roditeljska inicijativa. To znači da imamo obavezu da radimo 3 sata mesečno ( uredjivanje bašte, farbanje, lake popravke...ja sam napravila blog za obdanište da bi sve dnevne informacije bile na jednom mestu).

Pomislim, sigurno ćemo nešto da riljamo ili kopamo pa pošto je ograda od obdaništa skinuta - za decu nije bezbedno. Sve u svemu - radna gardaroba- farmerke, majca, patike.

Ipak vaspitačice nas dočekaju doterane i nasmejane...Postavljen sto sa klopom u o bašti...Uživamo i ćaskamo neko vreme kad oko 13.00h pozovu nas unutra kad tamo....

 

 

Tatjana Momčilović

Tatjana Momčilović
Datum rоđenja:  01.04.1972 Pol:  Ženski Član od:  17.02.2007 VIP izbora:  51 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Korisnikova VIP lista

-

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana